Whittier [ʍi'tiəɹ], John Greenleaf, američki pjesnik (Haverhill, Massachusetts, 17. XII. 1807 – Hampton Falls, New Hampshire, 7. IX. 1892). Rođen na farmi u obitelji puritanaca i kvekera; stekao skromnu formalnu izobrazbu. Zarana se upoznao s pjesništvom engleskih romantičara (W. Wordswortha, S. T. Coleridgea i drugih), no postao je osobitim poklonikom djela J. Miltona. Kao pristaša abolicionističkoga pokreta, aktivno ga je podupirao i kao novinar u Bostonu (1830-ih), gdje je pisao pjesme, crtice te priče iz života u Novoj Engleskoj. Zastupao je (kao i krug novoengleskih pisaca, npr. J. R. Lowell, H. W. Longfellow, O. W. Holmes) viktorijansku doličnost i kontroliranu emocionalnost te pojam kućne idile: pjesničke slike i izraz moraju biti primjereni obiteljskom okruženju, privatnoj sferi, osobito ženskoj publici i djeci. Njegova je poezija, međutim, razapeta između unutarnjega svjetla i vanjskoga svijeta, mašte i prisjećanja, prirode i zaštićenih prostora, te općenito prožeta melankolijom i često religioznim nadahnućem. Najpoznatije zbirke pjesama: Legende o Novoj Engleskoj (Legends of New England, 1831), Pjesni o mom domu (Lays of My Home, 1843), Bosonogi dječak (The Barefoot Boy, 1855), poema Pod snijegom: zimska idila (Snow-Bound: A Winter Idyl, 1866) te balade Maud Muller (1854) i Barbara Fritchie (1863).
