Wiedemann [vi:'dəman], Gustav Heinrich, njemački fizičar i fizikalni kemičar (Berlin, 2. X. 1826 – Leipzig, 24. III. 1899). Doktorirao je na Sveučilištu u Berlinu 1847. iz organske kemije. Bio je profesor fizike na sveučilištima u Baselu (1854–66) i Karlsruheu (1866–71) te profesor fizikalne kemije (1871–87) i fizike (od 1887) u Leipzigu.
Bavio se istraživanjem polarizacije svjetlosti, toplinske i električne provodnosti metala. Otkrio je da je omjer toplinske λ i električne provodnosti σ gotovo jednak za sve čiste metale pri stalnoj temperaturi, tj. λ/σ = LT, gdje je T apsolutna temperatura, a L ≈ 2,44 × 10−8 V²K−2 Lorenzov broj (Wiedemann-Franzov zakon). Napisao je priručnik Teorija elektriciteta (Die Lehre von der Elektrizität, 1883), osobito je poznat kao osnivač i urednik časopisa Annalen der Physik und Chemie (1877–99).
Bio je član Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1882), Ruske akademije znanosti (od 1883), Royal Society (od 1884), Berlinske akademije znanosti (od 1879), Akademije znanosti u Göttingenu (od 1888).
