Wittlin [v’i'tl’in], Józef, poljski književnik (Dmytrów, danas Ukrajina, 17. VIII. 1896 – New York, 28. II. 1976). Studirao filozofiju i jezikoslovlje u Beču; tijekom I. svjetskoga rata u poljskim legijama, zatim u austrijskoj vojsci; nakon rata dramaturg i predavač u Dramskoj školi u Łodźu. Od 1927. živio u Varšavi, od 1939. u Francuskoj i Portugalu, a od 1941. u New Yorku. Debitirao je kao pjesnik ekspresionizma; bio je vezan (1919–21) uz pjesničku skupinu Zdrój, od 1920. uza Skamander. Najveći uspjeh postigao je pacifističkim grotesknim romanom Sol zemlje (Sól ziemii, 1936), o sudbini tzv. maloga čovjeka u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Pisao i memoarsku prozu te eseje. Prevodio s engleskoga i starogrčkoga (nagrađen 1935. za prijevod Odiseje u heksametru).
