STRUKE:

X

X. 1. Dvadeset prvo slovo klasične latinske abecede i dvadeset četvrto međunarodne, za složeni suglasnik /ks/, silabičkoga naziva iks. U hrvatskoj latinici ne postoji, ali se koristi za izvorno bilježenje stranih riječi i imena. I slovu x, kao i grčkome i lat. slovu t, podrijetlo se traži u starosemitskom tāw. Ovo pak slovo podrijetlo vuče iz pojmovnoga pisma, gdje je predstavljalo križ. U starim semitskim tekstovima, npr. na sjevernosemitskome Akhiramovu sarkofagu iz XIII. st. pr. Kr., mijenja mu se položaj u retku; može izgledati u obliku »plusa« (+) ili ukošen, poput latinskoga X. Tim je oblikovnim razdvajanjem i stvorena pretpostavka da im se pridruže različite funkcije. U obliku prekriženih kosih linija prvi se put kao poseban znak, različit od t, pojavljuje u starim grčkim alfabetima, i to u dvostrukoj fonološkoj vrijednosti: u istočnim pismima (kojima se pisalo u jonskim kolonijama, na obalama Male Azije) izgovaralo se kao oštro aspirirano /kh/ i poslije /h/, a u zapadnima (na Peloponezu, Eubeji, Siciliji, u južnoj Italiji) kao složeni suglasnik /ks/. Tako je u klasičnom grčkom alfabetu i ustanovljena razlika između ksi (Ξ/ξ) i hi (Χ/χ), koje se – prema položaju u alfabetu, iza semitskih slova – može smatrati sekundarnim. U latinski je preuzeto, posredovanjem Etruščana, prema uzoru iz zapadnih grč. pisama (dixit : /diksit/), a u ćirilicu prema uzoru iz istočne grčke prakse (→ hjer). U suvremenim nacionalnim abecedama x se izgovara kao /ks/ (npr. u njem. Hexe, franc. vexer), /gz/ (franc. exil, engl. exact), /z/ (franc. dixième), /ʒ/ (alb. lexue), /h/ (španj. México) itd. Stari hrvatski pisci, i oni s juga (po mlet. uzoru) i oni iz Slavonije, vrlo su često tim slovom bilježili glas /ž/: xiuotu (Bernardin Splićanin 1495), xegliu (P. Hektorović 1568), xestoko (B. Kašić 1628), uxgano (A. Kanižlić 1759).

2. U matematici, znak (x) za nepoznanicu i varijablu, te oznaka apscise pravokutnoga koordinatnog sustava.

3. U kršćanskim natpisima i kodeksima, kratica (X) za riječ Krist (prema grč. Χριστός, Khristós: pomazanik).

4. U sustavu rimskih brojeva, znak (X) za broj 10.

X. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66431>.