STRUKE:

Bela III.

ilustracija
BELA III.
ilustracija1ilustracija2

Bela III., hrvatsko-ugarski kralj (?, 1148Gran, 23. IV. 1196). Sin Geze II., odgojen na bizantskom dvoru, kao kralj vladao od 1172. do 1196. Za njegove vladavine Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo postalo je vodeća snaga srednje i jugoistočne Europe. Uveo načelo primogeniture, imenovavši sina Emerika nasljednikom. Nakon smrti bizantskog cara Emanuela (1180) uzeo od Bizanta Srijem, Hrvatsku južno od Krke i Dalmaciju. Njegovu vlast priznali su i gradovi Split, Trogir i Zadar, a i bosanski ban Kulin. S bizantskim carem Izakom II. Angelom sklopio je (1186) mir kojim se Bizant odrekao svih prava na Dalmaciju; tim mirom i formalno je prestala vlast Bizanta nad dalmatinskim gradovima i otocima. Njegovi pokušaji da u dva rata protiv Venecije (1181–88. i 1190–91) potpuno zadobije Dalmaciju tek su djelomično uspjeli. Pomagao je Srbima u Raškoj da postanu neovisni o Bizantu. Bela III. u većoj je mjeri počeo darivati u leno zemlje kralj. posjeda. U Hrvatskoj se uzdižu feudalne obitelji kao što su knezovi Krčki (1193. dobivaju Modrušku županiju), knezovi Bribirski, krbavski Gušići, omiški Kačići, knezovi Babonići, knezovi Cetinski.

Bela III.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6676>.