STRUKE:

Bela IV.

ilustracija
BELA IV., bakrorez, oko 1850.

Bela IV., hrvatsko-ugarski kralj (?, XI. 1206kraj Budima, 3. V. 1270). Sin i nasljednik Andrije II. Kao kralj vladao 1235–70. U bitki (1241) između tatarskih i ugarskih četa na rijeci Šaju, pretrpio težak poraz. Njegov brat herceg Koloman umro je od rana zadobivenih u toj bitki, a Bela se sklonio najprije u Zagreb, zatim u Dalmaciju. Tatari su ga, pustošeći zemlju, neprestano progonili. Pošto su se 1242. povukli iz Hrvatske i Ugarske, Bela je nastojao izgraditi sustav utvrda, obnoviti gradove i trgovišta, kojima je dao privilegije i podredio ih izravnoj kraljevskoj vlasti (zagrebački Gradec i Samobor 1242., Križevci 1252., Jastrebarsko 1257. i dr.). Protiv Venecije ratovao zbog Zadra, kojega se na kraju morao odreći mirom 1244. Iste godine nanio je poraz bosanskome banu Ninoslavu. Da bi vratio izgubljene ugarske županije, ušao je u rat s Fridrikom Babenbergovcem. Nakon Fridrikove pogibije (1246) pokrenuo je pitanje babenberške baštine i na kratko vrijeme (1254–60) dobio u svoje ruke Štajersku. U međuvremenu je pokorio Bosnu (1253), kojoj je nametnuo za bana svojega vazala Prijezdu; ujedno je banovine Usoru i Sol priključio novoosnovanoj Mačvanskoj banovini. Oko 1260. odredio je da cijelom Hrvatskom ubuduće vlada herceg kraljevske loze, kojemu su podređena dva bana, slavonski i hrvatsko-dalmatinski.

Bela IV.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6677>.