Zanović, Miroslav

Zanović, Miroslav, hrvatski političar i književnik (Venecija, 1761Kotor, 29. XII. 1834). U mladosti putovao Europom, a odmah nakon pada Bastille (1789) došao je u Budvu. Bio je uhićen zbog propagiranja ideja Francuske revolucije i zatvoren u Veneciji, odakle je oslobođen tek nakon dolaska francuske vojske (1797). Za prve austrijske uprave u Budvi (1797–1806) bio je u službi austrijske vlade, njezin izaslanik i posrednik kod crnogorskog vladike Petra I. Petrovića; kratko je bio u upravnom vijeću Budve i napose djelovao kao zdravstveni povjerenik u gradu i okolici. Kada je 1807. u Budvi bila uspostavljena francuska vlast, imenovan je vicedelegatom (do 1808) i mirovnim sucem. God. 1810. zastupao je Boku kotorsku u poslanstvu Napoleonu u Pariz. Pred kraj francuske vladavine bio je nadzornik francuske državne lutrije u Budvi. Potom se priklonio Crnogorcima te je 1813. u ime grada Budve potpisao ugovor o sjedinjenju Crne Gore i Boke kotorske. Austrijske vlasti su ga 1814. uhitile i zatvorile najprije u tvrđavi Lovrjenac u Dubrovniku pa u Zadru, gdje je do 1816. bio pod policijskim nadzorom. Potom se povukao iz politike i živio u Budvi i Kotoru. Blizak slobodnozidarskim idejama, 1786. bio je primljen u ložu Dobri pastir (Dobry pasterz) u Vilniusu, a bio je član lože Sveti Ivan prijatelj pobjede (St. Jean le titre distinctif des amis de la victoire) u Kotoru (1807–13). Pisao je pjesme i izdao knjižicu Misli i popijevke (1785).

Zanović, Miroslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66842>.