Zapata [sapa'ta], Emiliano, meksički revolucionar (Anenecuilco, 8. VIII. 1879 – Chinameca, 10. IV. 1919). Angažiran oko pitanja reforme zemljišnog posjeda od 1906., s vremenom sve radikalniji prema imućnim zemljoposjednicima. U pobuni protiv diktature P. Diaza (1910–11) podupirao je liberalna nastojanja F. I. Madera te stao na čelo snažnih seljačkih revolucionarnih odreda (Oslobodilačka vojska Juga, tzv. zapatisti). Razočaran izostankom obećane Maderine reforme te zahtjevima za raspuštanje i razoružanje odreda, nastavio je s otporom. Potkraj 1911. zahtijevao je provođenje agrarne reforme i konfiskaciju zemlje neprijatelja revolucije (tzv. Ayalski plan). Maderov pad (1913) i dolazak na vlast reakcionara V. Huerte i potom V. Carranze doveo je do udruživanja Zapate i Pancha Ville, koji su potkraj 1914. držali glavni grad Ciudad de México. Nakon povlačenja u rodnu državu Morelosu u siječnju 1915., Zapata je nastavio uspješan otpor Carranzinim odredima. Ubijen iz zasjede. Nerazdvojno povezan s mitologijom meksičke revolucije, posebice kao simbol pobune obespravljenoga meksičkog seljaštva protiv imućnih zemljoposjednika.
