Zarathuštra (Zaratustra; grčki Ζωρoάστρης, Zōroástrēs, latinski Zoroastres), staroiranski prorok i vjerski reformator (oko 1500. ili 1200. pr. Kr. ili, što je najčešće prihvaćeno, VI. st. pr. Kr.). Utemeljitelj je mazdaizma ili zoroastrizma (po grčkom obliku njegova imena). Kako su podatci o Zarathuštrinu životu vrlo oskudni, sumnjalo se u njegovo povijesno postojanje. Elementi životopisa izvode se iz pjesama Gatha, u jezičnom smislu najstarijega sloja Aveste. Na osnovi toga, jedna je od mogućih etimologija njegova imena prema avestičkoj složenici »onaj kojemu su deve (uštra) stare (zarant)«. Drži se da je bio svećenik i pripadao spitamskomu rodu iz istočnoga Irana; bio je oženjen i imao djecu. Njegov život i djelovanje najčešće se određuje prema dobu kada je, u svojoj 40. godini, za novu vjeru pridobio ahemenidskoga kralja Vištāspu, oca Darija I., na čijem je dvoru postao važnom osobom. Moguće je da je Zarathuštra tvorac najstarijih dijelova Aveste, sve ostalo o njegovu životu pripada legendama i mitovima. Po tradiciji, primio je božju objavu, a potvrda tomu prisan je ton kojim u Gathama Zarathuštra razgovara s bogom Ahura Mazdom. Zarathuštra je svojom reformom u središte stavio Ahura Mazdu kao jedinoga boga s njegovim svetim duhom (Spenta Mainyu) i dobrostivim besmrtnicima (ameša spenta). Njemu, koji je bog svjetla i dobra, nasuprot stoji njegov blizanac, jednakopravna sila zla, zloduh Ahriman (Angra Mainyu). Njega će Ahura Mazda nadvladati, a čovjek treba na strani dobra pridonijeti toj pobjedi. Etički se dualizam stoga, kao rezultat slobodne volje, tj. izbora između dobra i zla, rješava konačnom pobjedom dobra, tj. Ahura Mazde. Zarathuštra je znatno reducirao staroiranski orgijastički kult, protiveći se osobito ubijanju životinja i uživanju pića haome. Pripisuje mu se i eshatološko naučavanje o dolasku spasitelja (Saošyanta) na kraju vremena. Svojim univerzalističkim postavkama Zarathuštra je isprva nailazio na otpor, ali za ahemenidske (VI. do III. st. pr. Kr.) i osobito partske (III. do II. st. pr. Kr.) države, njegova nova religija postala je nacionalnom perzijskom religijom sve do prodora islama (VII. st.).
