zaštita na radu, skup mjera koje se provode radi sprječavanja utjecaja štetnih čimbenika radnoga procesa i/ili radnoga okoliša na zdravstveno stanje zaposlenika. Sastavni je dio zdravstvene zaštite radno aktivnih ljudi. Štetni čimbenici mogu biti fizikalni, kemijski, biološki i psihički (npr. tjelesni i psihički napor, buka, vibracije, zračenja). Opasnost je svojstvo nekoga radnog procesa i/ili okoliša da može uzrokovati oštećenje zdravlja, a rizik je vjerojatnost da u nekom radnom procesu i/ili okolišu postoji potencijalna opasnost za nastanak ozljede ili za razvoj bolesti. Procjena rizika od oštećenja zdravlja obuhvaća utvrđivanje odnosa između razine izloženosti štetnomu čimbeniku i intenziteta patoloških promjena u organizmu (tj. odnos između doze čimbenika i njegova učinka na organizam te odnos između doze i odgovora organizma). Na temelju takve procjene donose se zakonski propisi. U RH na snazi su Zakon o zaštiti na radu iz 1996. i Pravilnik o izradbi procjene opasnosti iz 1997., koji je temeljni akt za provedbu mjera zaštite na radu. Procjenom opasnosti utvrđuje se razina rizika za nastanak ozljeda pri radu, profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad (→ profesionalne bolesti). Zakon o zaštiti na radu sadrži opće odredbe o sprječavanju ozljeda nastalih pri radu, profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad, a osobita se zaštita propisuje radi očuvanja nesmetanoga duševnog i tjelesnog razvoja mladeži, zaštite žena od čimbenika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje majčinstva, zaštite invalida i profesionalno oboljelih od daljnjeg oštećenja zdravlja i umanjenja radne sposobnosti te očuvanja sposobnosti starijih zaposlenika u granicama primjerenima njihovoj životnoj dobi. Mnogim dodatnim uredbama, pravilnicima i preporukama uređeni su propisi zaštite na radu prema specifičnim štetnim čimbenicima u radnom procesu i/ili radnom okolišu.
