Závada [za:'~], Vilém, češki književnik i prevoditelj (Ostrava, 22. V. 1905 – Prag, 30. XI. 1982). U književnosti se javio 1920-ih u okružju izvornoga češkoga književnoga smjera poetizma (V. Nezval, K. Teige, J. Seifert, K. Biebl, F. Halas), koristeći se njegovim formalno-tehničkim inovacijama, a tragičnim osjećajem zbilje bio je suprotnost ludičkoj, avangardnoj opijenosti »svim ljepotama svijeta«. U lirsko-epskom prvijencu, opijelu za mrtve Panihida (Panychida, 1927), u apollinaireovskoj maniri opjevao je otuđenu egzistenciju češkoga čovjeka uronjena u degradiranu prirodu ostravskih rudnika. Od ekspresionističke i naturalističke faze ranoga stvaralaštva udaljio se stilskim i tematskim značajkama spiritualne poezije potkraj 1930-ih, oblikujući tragično viđenje svijeta i čovjeka prognana iz raja. Nakon kraće faze socrealističke privrženosti režimu 1950-ih, na vrhuncu stvaralaštva vratio se metafizičkoj analitici čovjeka na pragu vječnosti. Pjesničke zbirke: Pasionski tjedan (Pašijový týden, 1931), Sirena (1932), Putovanje pješice (Cesta pěšky, 1937), Kula zamka (Hradní věž, 1940), Ustajanje od mrtvih (Povstání z mrtvých, 1946), Jedan život (Jeden život, 1962), Na pragu (Na prahu, 1970).
