Zavattini [ʒavat:i:'ni], Cesare, talijanski scenarist i književnik (Luzzara, 20. IX. 1902 – Rim, 13. X. 1989). Bio nastavnik, novinar i urednik u izdavačkoj kući Mondadori. Od 1935. pisao scenarije te je surađujući s redateljem V. De Sicom postao najznačajnijim scenaristom talijanskoga filmskog neorealizma razrađujući lik maloga čovjeka kao junaka, spoj patetike i društvene kritike te težnju prema odbacivanju naglašeno konstruirane fabule (Čistači cipela – Sciuscià, 1946, Kradljivci bicikla – Ladri di biciclette, 1948), inkorporirajući i stilizirane komponente (Čudo u Milanu – Miracolo a Milano, 1950). Scenarijem Umberta D (1952) najavio je okretanje psihologizmu, potom se uspješno okušao i u komediji (npr. De Sicin Jučer, danas, sutra – Ieri, oggi, domani, 1963). Surađivao i s G. De Santisom (Tragičan lov – Caccia tragica, 1947), R. Castellanijem (Proljeće je – È primavera, 1949), L. Viscontijem (Najljepša – Bellissima, 1951). Objavio je mnogobrojne novinske tekstove te pripovijetke često nadrealističnoga humora (npr. Siromašni su ludi – I poveri sono matti, 1937; Ja sam vrag – Io sono il diavolo, 1941; Dobri Totò – Totò il buono, 1943), putopis Drugi (Gli altri, 1986).
