Zdanevič [zdan’e'v’ič], Ilja (Il’ja) Mihajlovič (pseudonim Il’jazd/Iliazd), ruski i francuski književnik i slikar (Tbilisi, Gruzija, 21. IV. 1894 – Pariz, 25. XII. 1975). Poljsko-gruzijskoga podrijetla. Djelovao u okviru ruske, gruzijske i francuske avangarde. Školovan u Tbilisiju, došao je 1911. na studij u Sankt Peterburg i ušao u krug avangarde. Otkrio je Pirosmanašvilijevo slikarstvo, pisao o N. S. Gončarovoj i M. F. Larionovu, a 1916. uprizorio »zaumni« komad Janko, kralj albanski (Janka, krul’ albanskaj). Građanski rat zatekao ga je u Gruziji, kamo su se sklonili A. J. Kručonih i Igor Terentjev te su organizirali multimedijalnu skupinu 41 stupanj, s vlastitom nakladom i nizom Zdanevičevih priloga: »tiflisku« avangardu. Od jeseni 1921. živio je u Parizu, držao predavanja o ruskom pjesništvu i družio se s avangardnim krugom, dadaistima i P. Éluardom; slikao je i radio na petom »zaumnom« komadu Aslaablič’ja (približno Oslobića). Djelovao je i na upoznavanju gruzijske kulture i objavio knjigu Afet (1940), sa 76 ruskih soneta i ilustracijama P. Picassa. Autor je mnogih provokativnih performansa te »zaumnog«, ali frankofonskoga baleta Podmorski lov (La Chasse sous-marine, 1949).
