struka(e): |
Zeno, Apostolo
talijanski libretist, pjesnik i povjesničar
Rođen(a): Venecija, 11. XII. 1668.
Umr(la)o: Venecija, 11. XI. 1750.

Zeno [ʒɛ:'no], Apostolo, talijanski libretist, pjesnik i povjesničar (Venecija, 11. XII. 1668Venecija, 11. XI. 1750). Utemeljio je (s bratom Pierom Caterinom, S. Maffeijem i Antoniom Vallisnierijem) u Veneciji književni časopis Giornale de’ letterati d’Italia (1710). Značajan je kao začetnik prve reforme opernoga libreta na tragu arkadijskoga racionalizma i pod utjecajem francuske klasicističke tragedije. Njegovih 36 opernih libreta, nadahnutih uglavnom povijesnim i mitološkim temama (npr. Sretne prijevare – Gli inganni felici, Temistoklo – Temistocle, Scipion u Španjolskoj – Scipione nelle Spagne, Don Quijote u Sierra Moreni – Don Chisciotte in Sierra Morena), od kojih su neki nastali u suradnji s Pietrom Pariatijem, i 17 libreta (uglavnom o životima proroka) za oratorije, uglazbili su najveći skladatelji onoga doba (A. Scarlatti, T. Albinoni, G. Bononcini, A. Vivaldi, A. Caldara, B. Galuppi, G. F. Händel, G. Paisiello i dr.). Autor je arkadijskih melodrama Lucije Ver (Lucio Vero, 1700), Meropa (Merope, 1711) i dr. Kao carski pjesnik i historiograf na bečkom dvoru (1718–28) učvrstio je tu glazbeno-scensku vrstu koju je poslije nastavio P. Metastasio.

Citiranje:

Zeno, Apostolo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zeno-apostolo>.