Zhuang Zhou

Zhuang Zhou [62721uaŋ 62721ou] (poznat i kao Zhuangzi, tradicionalno Chuang-tzu [čuaŋcu]: učitelj Zhuang), kineski taoistički filozof (Meng, pokrajina Henan, 369. pr. Kr.?, 286. pr. Kr.). Pripisuje mu se zbirka tekstova Zhuangzi, jedno od tri temeljna djela taoizma. Sastoji se od 33 poglavlja (redigirana oko 300. pr. Kr.); prvih sedam drži se izvornim Zhuang Zhouovim naučavanjem, a ostatak je djelo njegovih učenika. Zbirka ističe važnost nenamjerne djelatnosti; upućuje na relativnost svih suprotnosti, govori o istovjetnosti života i smrti; naglašava vrijednost meditacije da bi se postiglo jedinstvo s taom. Uči da je najviše dobro koje čovjek može ostvariti sklad i sloboda u slijeđenju vlastite naravi. Cjelokupnost postojanja objedinjuje sva bića i u trajnom je stanju promjene, koju ne treba slijediti niti joj se suprotstavljati. Svijet je u svojem prirodnom stanju miran i skladan, a do nereda dolazi zbog ljudskoga nasilja i manipulacije; odraz nereda vidi se u konfucijevskom moraliziranju i u ratovima. Sloboda se može postići oslobađanjem od znanja i riječi. Tao se ne može razumjeti racionalno i intelektualno, neizreciv je i može ga se spoznati samo intuicijom.

Zhuang Zhou. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67207>.