Zrinski, Ivan Antun

Zrinski, Ivan Antun, habsburški časnik (? Ozalj, 1651utvrda Schloßberg u Grazu, 11. XI. 1703). Sin Petra IV. i Ane Katarine. Isprva se školovao kod senjskoga biskupa Ivana Smoljanića i augustinca Marka Forstala, a potom studirao filozofiju, humanističke predmete (1669. u Leuvenu) i vojnu strategiju. Nakon sloma Zrinsko-frankapanske urote (1671) ostao je na slobodi te boravio u Pragu, gdje je stupio u vojnu službu. U zapovjednika pukovnije bio je promaknut nakon višegodišnje službe, ali se nalazio pod stalnim nadzorom habsburških vlasti. Ratovao je protiv kuruca u sjevernoj Ugarskoj, gdje je 1678. bio zarobljen i potom zatočen u Erdelju. Nakon povratka u Prag pokušao je tajno posredovati između protuhabsburškog ustanika te budućega supruga svoje sestre Jelene, I. Thökölya, i carskoga generala Leslija, ali je 1680. bio razotkriven i nakratko zatvoren. God. 1682. neuspješno je zatražio povrat obiteljske baštine i ponovno na kraljev zahtjev posredovao u pregovorima s Thökölyjem. Uoči početka Velikoga (Bečkoga) rata bio je 1683. optužen zbog navodne suradnje s Osmanlijama i izdaje te uhićen i zatvoren isprva u Oberhausu, a potom u tirolskoj utvrdi Rattenburg. U srpnju 1703. bio je premješten u zatvor u Grazu, potom u utvrdu Schloßberg, gdje se razbolio i umro kao posljednji muški potomak obitelji Zrinski. Strahujući od dolaska velikoga broja hrvatskih studenata iz Graza na njegov sprovod, austrijske su ga vlasti dale tajno pokopati u grobnici ispod crkve dominikanskoga samostana u Grazu.

Zrinski, Ivan Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67470>.