struka(e):

ž, trideseto i posljednje slovo hrvatske abecede, za zvučni palatalni spirant /ž/, silabičkoga hrvatskog naziva že. Nastao je dodavanjem dijakritičke kvačice slovu → z, i u takvu je obliku preuzet iz češke abecede u doba hrvatskoga narodnog preporoda, Kratkom osnovom horvatsko-slavenskoga pravopisanja (1930) Lj. Gaja. Tradicija takva bilježenja seže dublje u prošlost: 1583. Š. Budinić upotrijebio je ponad z dijakritičku kvačicu (oblikovanu prema uzoru na spiritus asper), a R. Levaković točkicu, koju je za monografsko izražavanje ovoga palatala bio uveo već J. Hus, reformator češkog pravopisanja. Ipak, uglavnom su hrvatski pretpreporodni pisci ovaj znak pisali posebnim slovima ili njihovim kombinacijama (digrafima ili trigrafima), uglavnom nedosljedno: (Bernardin Splićanin 1495), g (V. Andrijašević 1686), s (A. Vramec 1578., I. Kristijanović 1830), sc (Arkanđeo Gučetić 1597., Andrijašević 1686), sci (Andrijašević 1686), sh (P. Vitezović Ritter, 1696), ʃ (B. Splićanin 1495., M. Marulić 1521., F. Vrančić 1595., 1606., i dr.), ʃc (N. Ranjina 1507., J. Palmotić 1670., i dr.), ʃcj (Ranjina 1507., I. Đurđević 1728., i dr.), ʃg (Ranjina 1507., J. Mikalja 1649), ʃgi (Ranjina 1507), ʃh (Vitezović 1696), ʃs (H. Gašparoti 1752), z (B. Splićanin 1495., P. Hektorović 1568., P. Zoranić 1569., Š. Budinić 1582), x (čak pedesetak pisaca), xi (D. Ranjina 1563., Gučetić 1597). U staroslavenskoj azbuci, glagoljičkoj i ćiriličkoj, za isti glas stoji slovo → živjeti, na sedmome mjestu.

U hrvatskom jeziku ž je zvučni prednjonepčani (palatalni) frikativ (tjesnačnik). Potječe većinom od praslavenskoga *ž, koje je postalo prvom palatalizacijom (npr. u žaba < *gēbā) i jotacijom (koža < *kozjā), no u nekim slučajevima postaje i sekundarnom hrvatskom jotacijom (zviježđe < *zvězdьje). Dolazi i u posuđenicama, npr. žeton (< franc.), žniranac (< njem.), žezlo (< češ.), ruža (< mlet. tal.) i dr.

Citiranje:

ž. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/67606>.