Bellini, Giovanni

ilustracija
BELLINI, Giovanni, Madona s Djetetom
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Bellini [bel:i:'ni], Giovanni (zvan Giambellino), talijanski slikar (?, oko 1431Venecija, 29. XI. 1516). Sin i učenik Jacopa Bellinija. Glavni predstavnik mletačkoga slikarstva quattrocenta. U početnoj fazi bio pod utjecajem svojega šurjaka A. Mantegne. Slikao pretežno oltarne slike s likovima Majke Božje i djeteta, svetaca i anđela svirača, komponirajući ih kao povezanu cjelinu, tzv. sacra ili santa conversazione (Madonna di S. Giobbe, oko 1486), u koju ulaze i portretni likovi donatora (Majka Božja dužda Agostina Barbarige, 1488). Često prikazuje i motiv Pietà (Rimini, Milano, Brera), a slika također portrete (Leonardo Loredani, 1502; Venecijanac) i alegorije (Bakanal bogova, 1514; Mlada žena pred ogledalom, 1515). Ostvarujući postupno sve življi i bogatiji kolorit, otvorio je mogućnosti za kasniji razvoj Giorgionea, Tiziana i Palme starijega. Obogaćivanju kolorističkog izraza svakako je pridonijela uporaba uljenih boja, koje u Bellinijevo doba sve više zamjenjuju temperu. Giambellino je stvorio idealizirani tip Madone (Madonna degli alberetti, 1487), koji se poslije u različitim inačicama održava u mletačkome slikarstvu; osobito značenje imaju njegovi prikazi krajolika kao element koji dobiva izrazitu funkciju u cjelini slike (Preobraženje na gori). Pripisuju mu se dvije table (Sv. Augustin i Sv. Benedikt) koje se nalaze u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU u Zagrebu.

Bellini, Giovanni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6764>.