opidum

opidum (latinski oppidum: utvrđeni grad), naziv za velika keltska naselja u zapadnoj i srednjoj Europi, podizana na teško pristupačnim terenima, karakteristična za kasnolatensku kulturu (II. i I. st. pr. Kr.). Ta su naselja bila utvrđena drvenim zidom ispunjenim zemljom i kamenjem (murus Gallicus), opkopom i najčešće monumentalnim vratima, a predstavljala su zanatska i trgovačka središta, ili središta pojedinih plemena (Alezija, Bibrakt, Manching). Neka od tih naselja postala su pod rimskom vlašću središta administrativnih područja.