fontana

fontana (tal., prema lat. fons, genitiv fontis: izvor), arhitektonski oblikovan, često kiparski obrađen, objekt namjenske (voda za piće) i estetske (ukrašavanje gradskih trgova, parkova i vrtova) funkcije u koji pritječe voda iz prirodnih izvora ili iz rezervoara i vodovodnih instalacija. Oblici fontana mogu biti jednostavne kamenice, bazeni ili raskošne građevine ukrašene bogatim kiparskim ostvarenjima. Igra vode sastoji se od jednog ili više mlazova te vodoskoka i kaskada, danas i uz raznovrsne efekte umjetne rasvjete. Građeni su već od trećega tisućljeća pr. Kr. u Mezopotamiji (Lagaš), potom se javljaju u Grčkoj kao nimfej (Pergam) i diljem Rimskoga Carstva (Pompeji). U starokršćanskom i bizantskom razdoblju podizale su se piscine, a u islamskom graditeljstvu šadrvani (Alhambra). U gotici se razvio tip javne fontane s bogato razvijenim arhitektonskim ukrasom, smještene na javni trg. U doba renesanse (Fontana s likom putta s dupinom A. del Verrocchija u Firenci, 1476) i baroka (Fontana četiriju rijeka G. L. Berninija u Rimu, 1651) dobivaju razigrane i maštovite oblike, osobito u francuskom tipu parka (Versailles A. Le Nôtrea 1662–87). Jednostavno dekorirane fontane bile su popularne tijekom XVIII. st. U drugoj polovici XIX. st. s usavršavanjem hidrauličnih sustava podižu se velike reprezentativne fontane (Careva fontana J. Paxtona u Chatsworthu, Engleska, 1840). U Hrvatskoj se ističu kasnogotička Velika i Mala česma Onofrija di Giordana de la Cave u Dubrovniku i Zdenac života I. Meštrovića u Zagrebu.

fontana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69224>.