Kjui [k’u·i'], Cezar (Cezar’) Antonovič (francuski César Cui [kyj]), ruski skladatelj i glazbeni kritičar francusko-litavskog podrijetla (Vilnius, 18. I. 1835 – Petrograd, danas Sankt Peterburg, 26. III. 1918). Godine 1857. završio studij na Vojnoj inženjerskoj akademiji, gdje je ostao kao profesor; stručnjak za fortifikaciju. Od poznanstva (1856) s Milijem Aleksejevičem Balakirevim oduševio se ruskim nacionalnim stilom u glazbi i postao članom Petorice (uz Aleksandra Porfirjeviča Borodina, Modesta Petroviča Musorgskog, Nikolaja Andrejeviča Rimski-Korsakova i Balakireva). Od 1864. do kraja stoljeća bio je istaknuti glazbeni kritičar. Postupno se udaljio od Petorice, što se odražava i u kritičkim osvrtima. Napisao: Glazba u Rusiji (La Musique en Russie, 1880) i Ruska romansa: nacrt njezina razvitka (Russkij romans: očerk ego razvitija, 1896). Kao skladatelj, najuspješniji na području solo popijevke i glasovirske minijature. Skladao također opere, orkestralnu i komornu glazbu.
