benue-kongoanski jezici (jezici Benue-Kongo), prema klasifikaciji Josepha Harolda Greenberga (Afrički jezici, 1963) najveća jezična grana nigersko-kongoanske potporodice u kongo-kordofanskoj porodici. Benue-kongoanski jezici govore se u području od Nigerije (rijeke Benue) do Južne Afrike. Najvažnijom je njihovom morfološkom osobinom sustav imenskih razreda, u kojem se imenice svrstavaju po nekim zajedničkim značenjskim osobinama (npr. osobe, biljke, male i velike stvari, živa i neživa bića, predmeti u paru i sl.). Razredi imaju svoje aglutinativne afikse za jedninu i množinu, najčešće prefikse, ali i sufikse, ili oboje istodobno. Glagolski se oblici također tvore prefiksima ili sufiksima. Najbrojnija, najviše proučavana i prostorno najraširenija podgrana jesu bantuidalni jezici, među kojima prevladavaju jezici bantu, koji pak pokrivaju najveći dio južne polovice Afrike. Bantuski su jezici dobar primjer tipološke i genetske srodnosti među afričkim jezicima. Ta su pitanja, na kojima se temelji jezična klasifikacija, inače za velik dio afričkih jezika još uvijek velikim dijelom otvorena. Bantuskim jezicima pripadaju neki od najvećih i najvažnijih jezika Crne Afrike, npr. svahili – lingua franca na istočnoj afričkoj obali, važan i u trgovini i u književnosti.
