Omar II.

Omar II. (puno arapsko ime ‘Umar bin ‘Abd al-‘Azīz [u'mar bin abdulazi:'z]), osmi omejidski kalif (Medina, 2. XI. 682 – Alep, 31. I. 720). Sin Abdul-Aziza, mlađega brata omejidskoga kalifa Abdul-Malika, te prapraunuk kalifa Omara I. Kao kalif uveo niz gospodarskih reformi te ukinuo dotadašnju praksu favoriziranja Arapa (neovisno o vjeri) nad nearapima po kojoj su nearapski muslimani nastavljali plaćati džiziju i nakon prihvaćanja islama; umjesto džizije uveo je plaćanje haradža (zemljarine) za novoobraćene nearape kako sve brojnija preobraćenja ne bi stvorila prevelik pritisak na državnu riznicu. Slijedeći Muhamedovu metodu, slao je pisma vladarima okolnih nemuslimanskih zemalja pozivajući ih u islam. U doba njegova kalifata muslimanska je vojska poražena pri drugom pokušaju zauzimanja Carigrada. Zbog skromnosti, pravednosti i pobožnosti naziva ga se i petim pravovjernim kalifom.