Sajko, Ivana, hrvatska književnica, dramaturginja, redateljica i kazališna kritičarka (Zagreb, 8. XII. 1975). Diplomirala dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2000. Bila je urednica i voditeljica televizijske emisije o kazalištu V-efekt, kazališna kritičarka na Radiju 101 te suradnica Trećega programa Hrvatskoga radija. Suosnivačica je kazališne skupine BADco., u kojoj je djelovala kao dramaturginja i redateljica. Objavila je zbirke drama Smaknuta lica: četiri drame o optimizmu (2001) i Trilogija o neposluhu (2011), zbirku monologa Žena-bomba (2004), teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (2006), romane Rio bar (2006) i Povijest moje obitelji: od 1941. do 1991, i nakon (2009). Politički angažirane drame, u kojima prevladavaju egzistencijalističke teme, izvode joj se u zemlji i inozemstvu, a osobit su uspjeh postigle na kazališnoj sceni njemačkoga govornog područja (Archetype: Medea, 2000; Naranča u oblacima, 2002; Rebro kao zeleni zidovi, 2003; Misa za predizbornu šutnju, 2004; Europa, 2005; Rio bar, 2007; Rose is a rose is a rose, 2008; Prizori s jabukom, 2009; 4 pieds au sec, 2010; Krajolik s padom, 2011; To nismo mi, to je samo staklo, 2011).
