Jozić, Željko, hrvatski jezikoslovac (Vinkovci, 21. V. 1970). Studij jugoslavistike upisao je na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a od 1991. studij kroatistike nastavlja na Filozofskome fakultetu u Zagrebu gdje je 1996. i diplomirao. Od 1997. godine zaposlen je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao znanstveni novak na Hrvatskome dijalektološkom atlasu. Godine 2001. stekao je stupanj magistra humanističkih znanosti, a 2005. doktorirao. U zvanje znanstvenoga suradnika izabran je 2006., a 2012. u zvanje višega znanstvenog suradnika. Od 2003. radi na različitim institutskim projektima sa zadaćom njihove digitalizacije: Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, Hrvatska jezična mrežna riznica, Digitalna obradba hrvatske narječne građe, a bio je i voditeljem Institutova Odjela za dijalektologiju. Od 2004. član je Odbora za dijalektologiju Razreda za filološke znanosti HAZU-a, a od 2009. član hrvatskog odbora Europskoga lingvističkog atlasa. Od 2009. suradnik je koordinator za područje Hrvatske na projektu Finske akademije Updating the Sociology of Language in the Balkans Jouka Lindstedta, a 2010–12. poslijedoktorand je istraživač na istome projektu. Godine 2012. izabran je za ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te 2016. u drugome mandatu. Kao ravnatelj idejni je začetnik te autor ili suautor mnogih (mrežnih) projekata i knjiga: Hrvatski pravopis, i mrežno izdanje (2013), Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice (2015), Prvi školski pravopis (2016), 555 jezičnih savjeta (2016), Libro od svetoga Vlaha (2016). Glavni je urednik Rasprava: Časopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pokretač i glavni urednik časopisa Hrvatski jezik te autor ili suautor mnogih znanstvenih članaka.
