struka(e):

magnetootpor, pojava ovisnosti električnoga otpora o vanjskome magnetskom polju. Magnetootpor feromagnetičnih materijala (npr. željeza, nikla, kobalta) prvi je mjerio William Thomson 1857. Pokusom je pokazao da se električni otpor razlikuje kad električna struja kroz feromagnetični vodič teče u smjeru vanjskoga magnetskog polja i okomito na smjer toga polja. Razlika vrijednosti električnoga otpora izloženoga različitim magnetskim poljima iznosi nekoliko postotaka, ali je to bilo dovoljno da se magnetootpor godinama rabi u magnetskim senzorima i glavama za čitanje magnetskih zapisa.

Citiranje:

magnetootpor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/magnetootpor>.