reggae [re'gei], glazbeni smjer nastao potkraj 1960-ih na Jamajci. Razvio se iz ska-glazbe, autohtone i energične jamajačke forme koja sadržava elemente rhythm and bluesa, američkoga jazza te karipske glazbene tradicije (kalipso, mento). Znatnim usporavanjem ska-ritmova sredinom 1960-ih nastaje tzv. rocksteady kao sljedeća evolucijska točka u nastanku reggaea.
Pod utjecajem rastafarijanstva, stihovi reggae-skladbi protkani su političkim idejama, ističući ne samo crnačku samosvijest nego i univerzalne poruke proizašle iz borbe protiv svakog oblika izrabljivanja: ljubav prema čovjeku i Bogu (Jah), život u skladu s prirodom, itd.
Izvedba u reggaeu metrički odstupa od standardnoga ritma (off-beat). Reskim gitarističkim potezima odsviranima u »valovima« naglašava se slaba doba i postiže tipično usporen ali postojan ritam. Općenito, u reggaeu je ritam-sekcija iznimno važna, pri čemu se bas-gitara (za razliku od pop-glazbe) tretira kao perkusionistički instrument.
Osnovan 1962., sastav Toots and the Maytals pripada uskomu krugu izvođača koji su oblikovali zvuk suvremene reggae-glazbe. Prema riječi reggae, koja se prvi put spominje u njihovoj skladbi »Do the Reggay« (1968), nazvan je cijeli žanr. Ključnim imenima pripadaju i Burning Spear (Winston Rodney; r. 1945), Jimmy Cliff (James Chambers; r. 1948), Desmond Dekker (Desmond Adolphus Dacres; 1941–2006), Prince Buster (Cecil Bustamente Campbell; 1938–2016), sastav Black Uhuru (osnovan 1972) i producent Lee »Scracth« Perry (Rainford Hugh Perry; 1936–2021). Detaljniju sliku evolucije reggaea pruža opsežna CD-kompilacija najvažnijih izvođača i autora Tougher Than Tough: The Story of Jamaican Music (1993).
Početkom 1970-ih uz pomoć inovativnih producenata (npr. King Tubby, L. Perry) iz reggae-glazbe razvija se dub – pretežno instrumentalni podžanr obilježen specifičnim produkcijskim tehnikama kojima se postiže prostornost snimke, a skladba svodi na bas-gitaru i bubanj.
Vodeći međunarodni promotor reggaea bio je Bob Marley (Robert Nesta Marley; 1945–81) koji je nakon početne faze na Jamajci sa skupinom The Wailers, a osobito nakon albuma »Catch a Fire« (1973), razvio uspješnu svjetsku karijeru i postao simbolom žanra. Poznat po radikalnim političkim stavovima, bivši član Wailersa Peter Tosh (1944–87) također pripada izvođačima iz zlatnoga doba reggaea.
Globalnoj popularizaciji žanra snažno je pridonio film »The Harder They Come« (1972., redatelj Perry Henzell), s glazbom J. Cliffa (koji nastupa i u glavnoj ulozi), D. Dekkera i sastava The Maytals. Iako su se elementi reggaea u popularnu glazbu izvan Jamajke počeli ugrađivati već kasnih 1960-ih (npr. u skladbi sastava The Beatles »Ob-La-Di, Ob-La-Da«), u pop i rock se sustavnije uključuje tijekom prve polovice 1970-ih: reinterpretacija Marleyeve skladbe »I Shot the Sheriff« Erica Claptona (1974) bila je znakovita u približavanju reggaea svjetskoj rock-publici. Reggae je povremeno prisutan i u glazbi klasičnih rock-izvođača (Led Zeppelin, The Rolling Stones), no čvršću afirmaciju žanr postiže u doba punka i novoga vala, posebno u britanskih izvođača (The Clash, The Members, Elvis Costello, The Pretenders). Sinteza reggaea i komercijalnoga pop rock pristupa pokazala se osobito uspješnom u opusu novovalnoga sastava The Police. U tom razdoblju afirmaciju na europskoj i svjetskoj razini jamajačka glazba i njezine izvedenice postigle su u stvaralaštvu ska-izvođača (The Specials, The Selecter, Madness) te u radu postnovovalnih pop-skupina (Blondie, UB40).
Utjecaji reggaea prepoznatljivi su i izvan Jamajke i angloameričke pop-glazbe, u dijelovima opusa hrvatskih protagonista novoga vala, mainstream rocka i suvremenih imena post-punka (Haustor, Azra, Parni valjak, Kawasaki 3P). Tijekom 1990-ih estetika reggaea kombinira se s drugim glazbenim oblicima (funk, hip hop, elektronička glazba) proširujući i nadograđujući tradicionalne obrasce žanra. Danas se reggae smatra bitnom sastavnicom popularne glazbe u cjelini. Zahvaljujući postignućima u polju »međunarodne borbe protiv nepravde i zauzimanju za ljubav i čovječnost«, reggae-glazba uvrštena je 2018. na popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a.
