Berislavići Vrhrički

Berislavići Vrhrički (Malomlački), plemićka obitelj od roda Čubranića. Pridjevak Vrhrički dobili su po Vrhriki (danas Vrlika). Spominju se kao zasebna obitelj od prve polovice XV. st., a prvi su poznati članovi Vuk i Stjepan I. te nešto mlađi Paval (spominje se 1451). Član obitelji Stjepan II. (oko 1486 – oko 1509) iselio se potkraj XV. st. u Slavoniju, gdje je stekao posjede u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji. Bio najprije u službi kralja Matije Korvina te njegove udovice Beatrice i sina Ivaniša, kao kaštelan Lukavca i Medvedgrada te kapetan medvedgradski, rakovečki i lukavečki. Nastanio se u Turopolju, gdje je stekao i posjed Malu Mlaku po kojoj su se njegovi potomci nazvali Malomlački. Naslijedio ga je sin Juraj (spominje se 1547). Njegov sin Stjepan III. (oko 1560 – između 1628. i 1630) stekao je glas učena čovjeka, 1587. izabran je u zemaljsko povjerenstvo za pregled gradova na hrvatsko-dalmatinskom razmeđu, 1596. imenovan podbanom (ali se časti odrekao), a 1598. postao velikim bilježnikom Zagrebačke županije. Njegov sin Franjo Aleksandar bio je kapetan P. Zrinskog, i sudionik Zrinsko-frankapanske urote, ali ga je kralj 1671. pomilovao.

Berislavići Vrhrički. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7098>.