Morozov (rus. izgovor [maro'zəf]), Ivan Abramovič, ruski kolekcionar i poduzetnik (Moskva, 9. XII. 1871 – Karlovy Vary, Češka, 21. VII. 1921). Iz obitelji industrijalaca, od 1895. vodio je obiteljske tvornice tekstila u Tveru, poslije proširio poslove i na drvnu industriju te bio važan dioničar vodećega ruskog poduzeća u industriji koksa (Koksobenzol) i Moskovske trgovačke banke. Isprva je sakupljao slike mladih ruskih umjetnika, poput onih Mihaila Larionova i Natalije Gončarove. Od 1907. počinje sakupljati probrana djela francuske moderne umjetnost za svoju novu palaču u Moskvi, kupujući izravno od francuskih galerista poput Ambroisea Vollarda, od kojega je 1908. kupio Picassova Dva harlekina (1901), jedan od vrhunaca kolekcije u kojoj se ističu i djela članova skupine Nabis, posebno Mauricea Denisa, te figure u bronci Aristidea Maillola. Kolekcija je bila poznata i po vrhunskim djelima Vincenta Van Gogha kao što su Crveni vinograd (1888), jedina slika koju je slikar prodao za života, Zatvorsko dvorište (1890) te Noćna kavana (1888), koju su 1930-ih sovjetske vlasti prodale (danas je u vlasništvu Umjetničke galerije Sveučilišta Yale u New Havenu), kao i slikama Claudea Moneta, Augustea Renoira, Paula Gauguina, Paula Cézannea, Henrija Matissea.
Svoju palaču sa znamenitom kolekcijom otvorio je za javnost 1909., čime je ključno pridonio razvoju ruske umjetnosti, posebice avangardne. Nakon Listopadske revolucije kolekcija, koja je obuhvaćala više od 350 djela, bila je 1918. nacionalizirana, a on je 1919. emigrirao u Francusku. Njegova palača i palača kolekcionara Sergeja Ščukina pretvorene su u Državni muzej nove zapadne umjetnosti, koji je 1948. zatvoren Staljinovom odlukom (s obrazloženjem da je »buržoaske, kozmopolitske naravi«). Obje kolekcije podijeljene su između Puškinova muzeja lijepih umjetnosti u Moskvi i Ermitaža u Lenjingradu.
Kolekcija je prvi put spojena i samostalno prikazana izvan Rusije na izložbi u Parizu 2021.
