Biankini, Juraj

ilustracija
BIANKINI, Juraj

Biankini, Juraj, hrvatski političar i publicist (Stari Grad na Hvaru, 30. VIII. 1847Split, 27. III. 1928). Gimnaziju završio u Splitu, bogosloviju u Zadru, potom neko vrijeme službovao kao pomoćnik župnika u Starome Gradu. Na poticaj M. Pavlinovića preuzeo 1871. uređivanje Narodnog lista, narodnjačkoga glasila u Dalmaciji, u kojem je počeo pisati kao student, a funkciju urednika obavljao je do 1918. U razdoblju od 1881. do 1887. te od 1889. do 1918. bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru, a od 1892. do 1918. i zastupnik u bečkome Carevinskom vijeću. U istupima u pokrajinskom Saboru odnosno u bečkom parlamentu Biankini je zagovarao uvođenje hrvatskog jezika u javni život te ujedinjenje hrvatskih zemalja. Istaknuo se i kao oštar kritičar austrougarske uprave u Dalmaciji, pri čemu je upozoravao na teško gospodarsko stanje u zemlji, kao i na mnogobrojne socijalne probleme. Pridonio je ukidanju tzv. vinske klauzule u trgovačkom ugovoru što ga je Monarhija sklopila s Italijom, a koja je nanijela golemu štetu dalmatinskom gospodarstvu. Osim zastupničke dužnosti, Biankini je u dva navrata bio i zamjenik prisjednika Zemaljskog odbora u Zadru (1883–89. i 1911–18). Zbog neslaganja s popustljivom politikom Narodne stranke, Biankini je 1892. s nekolicinom hrvatskih zastupnika u bečkom parlamentu prešao u opoziciju, a 1893. u Dalmatinskom je saboru s nekolicinom zastupnika istupio iz kluba Narodne stranke i utemeljio Hrvatski klub, koji se poslije povezao i s dalmatinskim pravašima, a potom je osnovao i Stranku prava. Za rasula u Stranci prava, Biankini je, zajedno s A. Trumbićem, ostao neutralan. Kao član dalmatinske Stranke prava pridonio je njezinu približavanju Narodnoj stranci te spajanju dviju stranaka 1905. U međuvremenu je prihvatio politiku »novog kursa«, koja se očitovala u tzv. Riječkoj rezoluciji, koju je i Biankini potpisao. Tijekom I. svjetskoga rata pristupio je Jugoslavenskom klubu u bečkom parlamentu, a sudjelovao je i pri donošenju Svibanjske deklaracije (1917). Nakon talijanske okupacije Zadra 1918., kraće je vrijeme proboravio u kućnom pritvoru, a potom i u internaciji u Bakru. Odatle je otišao u Beograd, gdje se ponovno uključio u politički život. God. 1918. bio je član Privremenoga narodnog predstavništva i potpredsjednik vlade Lj. Davidovića. Isprva je bio pripadnikom Jugoslavenske demokratske stranke, a potom Samostalne demokratske stranke. U razdoblju od 1923. pa do smrti Biankini je bio i predsjednik društva Jadranska straža.

Biankini, Juraj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7436>.