STRUKE:

Blažeković

Blažeković (Blasekowych), hrvatska plemićka obitelj podrijetlom iz Livna. Nakon preseljenja u Hrvatsku stekli posjede u Zagrebačkoj i Virovitičkoj županiji, a u javnom životu pojavljuju se od XV. st., najprije u Turopolju (od 1467) te u Črečanu kraj Zeline (1520) i u Zagrebu. U XVI. st. članovi obitelji spominju se kao suci u Gradecu, a literat Benedikt (u. prije 1606) u Zagreb je doveo isusovce. Od turopoljske grane obitelji Blažeković u XVII. st. istaknutiji je bio Petar; 1606. izabran za prvoga turopoljskog zastavnika. U XVIII. i XIX. st. više članova obitelji u Gradecu spominje se među gradskim senatorima, a neki se navode i pri obnašanju drugih službi u gradu i Zagrebačkoj županiji (fiškali, podžupani, kraljevski savjetnici, bilježnici, plemićki suci, prisjednici i gradski zastupnici). Kao plemići spominju se prvi put 1692. na području Bjelovara, a ugarsko-hrvatsko plemstvo dobili su na skupštini Virovitičke županije 1822. Od Blažekovića nastanjenih u Kurilovcu potekao je podmaršal Karlo (Dragutin), koji se kao vojnik istaknuo na talijanskim bojištima te u austro-pruskom ratu 1866. i za austro-ugarske okupacije BiH 1878. Imenovan 1883. generalmajorom i vojnim zapovjednikom Dalmacije, da bi iste godine bio promaknut u čin podmaršala. Podupirao je u Dalmaciji politiku Narodne stranke i zauzimao se za uvođenje hrvatskog jezika u urede, a kad njegov prijedlog o tome nije bio prihvaćen 1890., po vlastitoj je želji umirovljen. U XX. st. od članova obitelji Milan (u. 1946) je bio prvi predsjednik Društva planinara BiH (1921–24), predsjednik Arheološkoga kluba Mursa (1933–35), a za NDH stožernik 1941–42. i osječki gradonačelnik. Njegovi sinovi bili su hrvatski političar i publicist Milan i Zdenko, koji je kao dužnosnik Muške ustaške mladeži (1941–45) bio izručen 1946. jugoslavenskim vlastima i 1947. osuđen na smrt.

Blažeković. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8117>.