brak

brak, životna zajednica žene i muškarca; društveni odnos između osoba različita spola reguliran pravnim normama; osnova obitelji.

Ovisno o tome je li neka osoba u braku s jednom osobom ili više njih, brak se javlja kao monogaman ili poligaman. Brak jedne žene s više muškaraca naziva se poliandrija, a brak jednog muškarca s više žena poliginija.

Oblik braka

Brak je moguće, ovisno o pravnom uređenju, sklopiti u građanskom (svjetovnom, civilnom) ili vjerskom obliku. Kada je građanski brak obvezatan (npr. u Austriji, Belgiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Turskoj), brak sklopljen u vjerskom obliku je osobna, privatna stvar žene i muškarca. Vjerski oblik sklapanja braka kao samostalan čin ima učinke po vjerskom pravu (npr. u Irskoj kao obvezatan oblik sklapanja braka), no neki pravni sustavi (npr. u Hrvatskoj, nordijskim zemljama i Engleskoj) tom obliku priznaju i učinke svjetovnoga (građanskog) braka, pod uvjetom da su prilikom sklapanja braka bile ispunjene pretpostavke kako ih propisuje svjetovno pravo. To je tzv. fakultativni građanski ili vjerski brak.

Postupak sklapanja braka

Ovisno o obliku u kojem se brak sklapa, razlikuje se i postupak sklapanja braka. U osnovi, ako su ispunjene pretpostavke za postojanje i valjanost braka, u postupku njegova sklapanja bitan je element iskazivanje pristanka na brak, a koji može biti pisani ili usmeni. Brak se sklapa pred matičarom kao predstavnikom državnoga tijela ili pred službenikom vjerske zajednice koja je ovlaštena sklapati vjerske brakove s građanskim učincima. Propisi o postupku sklapanja građanskoga braka odnose se i na posebne dužnosti državnih predstavnika (najčešće matičara) koji kontroliraju zakonitost postupka i ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki za sklapanje braka. Kada se radi o sklapanju vjerskoga braka, propisi o postupku odnose se na dužnosti službenika vjerske zajednice u svezi s dostavom potvrde o sklapanju braka matičaru radi upisa braka u državne matice. Bračne smetnje propisane su radi sprječavanja određenih kategorija braka, a njihov broj ovisi o društvenome uređenju. Hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo kao bračne smetnje određuje maloljetnost, nesposobnost rasuđivanja, poslovnu nesposobnost, već postojeći brak, krvno srodstvo određenog stupnja i odnos posvojenja. Ako bračne smetnje mogu otpasti dopuštenjem suda, nazivaju se uklonjivima (npr. maloljetnost od 16 do 18 god., nesposobnost rasuđivanja, krvni srodnici određenog stupnja srodstva). Brak sklopljen uz postojanje bračnih smetnji poništava se u sudskom postupku. Bračne zabrane, okolnosti koje neka zakonodavstva propisuju kao zapreku za sklapanje braka zbog već postojećega pravnog odnosa između žene i muškarca za koji je nepoželjno da preraste u brak (npr. brak između posvojčeta i posvojitelja za trajanja posvojenja). Brak sklopljen uz postojanje bračne zabrane nije pravno manjkav i ne može se voditi sudski postupak o njegovu postojanju ili valjanosti, već prestaje odnos posvojenja odnosno skrbništva. Hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo ne predviđa institut bračnih zabrana.

Nepostojeći brak

Nepostojeći brak, to je brak kod kojeg u trenutku sklapanja nisu bili ispunjeni bitni preduvjeti – različitost spolova bračnih drugova, suglasna izjava o stupanju u brak te da je brak sklopljen pred matičarom, odnosno službenikom ovlaštene vjerske zajednice. Djeca iz nepostojećega braka izvanbračna su, no bez pravnog značenja s obzirom na (ustavnu i zakonsku) jednakost bračne i izvanbračne djece. Ništavan brak je brak sklopljen uz postojanje neke bračne smetnje. Sudski spor vodi se povodom tužbe za poništaj braka, a učinci braka priznaju se do trenutka presude. Djeca rođena u poništenom braku bračna su. Fiktivni (simulirani) brak ima sve zakonom propisane pretpostavke za sklapanje, osim što nije sklopljen radi ostvarivanja životne zajednice. U hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu pravno irelevantan, a u nekim se zakonodavstvima može poništiti.

Prestanak braka

Brak prestaje smrću bračnoga druga, proglašenjem nestaloga bračnoga druga umrlim, poništajem ili rastavom. Rastava braka izriče se u sudskom postupku ako sud utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana ili ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju rastavu braka.

Bračni sporovi

Bračni sporovi su sporovi za utvrđivanje postojanja ili nepostojanja braka, poništaj ili rastavu braka, a vode se pred nadležnim općinskim sudom. Parnica započinje tužbom, a osobe ovlaštene na tužbu utvrđene su zakonom, ovisno o njihovu pravnom interesu. Parnicu za rastavu braka može pokrenuti svaki bračni drug tužbom (osim kada je to pravo kratko vrijeme ograničeno zbog zaštite materinstva), navodeći činjenicu na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev. Ako su bračni drugovi suglasni o rastavi braka, parnicu pokreću sporazumnim zahtjevom za rastavu.

Učinci zasnivanja i prestanka braka

Sklapanjem braka između žene i muškarca nastaju osobnopravni i imovinskopravni učinci. Pravom regulirani osobni učinci braka jesu: ravnopravnost žene i muškarca u braku, vjernost i uzajamno pomaganje, međusobno poštovanje i dužnost održavanja skladnih bračnih i obiteljskih odnosa te sloboda izbora rada i zanimanja. Te učinke bračni drugovi ne mogu ugovorom isključiti, no o nekim drugima mogu se dogovarati – o izboru prezimena, mjestu stanovanja, rađanju i podizanju djece, obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici. Trajanjem bračne zajednice stvara se tzv. bračna stečevina kao imovinskopravni učinak braka, za koju vrijedi poseban režim stvaranja i diobe. Svoje imovinskopravne odnose bračni drugovi mogu međusobno urediti i bračnim ugovorom.

Nakon prestanka braka dijeli se (u parničnom ili izvanparničnom postupku) na jednake dijelove imovina koju su tijekom trajanja bračne zajednice bračni drugovi stekli kao bračnu stečevinu. Osim toga, bračni drugovi imaju pravo na uzdržavanje i nakon prestanka braka, pod pretpostavkama određenima zakonom.

brak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9227>.