brak

brak, životna zajednica žene i muškarca; društveni odnos između osoba različita spola reguliran pravnim normama; osnova obitelji. Brak je u Ustavu Republike Hrvatske kao i u obiteljskome zakonodavstvu definiran kao zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca, pa su stoga njegova obilježja zakonsko uređenje različitih životnih sadržaja, heteroseksualnost i monogamnost.

Ovisno o tome je li neka osoba u braku s jednom osobom ili više njih, brak se javlja kao monogaman ili poligaman. Brak jedne žene s više muškaraca naziva se poliandrija, a brak jednog muškarca s više žena poliginija.

Oblik braka

Brak je moguće, ovisno o pravnom uređenju, sklopiti u građanskom (svjetovnome, civilnome) ili vjerskom obliku. Kada je građanski brak obvezatan (npr. u Austriji, Belgiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Turskoj), brak sklopljen u vjerskom obliku je osobna, privatna stvar žene i muškarca. Neki pravni sustavi (npr. Hrvatska, nordijske zemlje) dopuštaju izbor oblika sklapanja braka jer je omogućeno sklapanje građanskog ili vjerskoga braka s građanskim učincima (tzv. fakultativni građanski ili vjerski brak). Pravni sustav priznaje učinke građanskoga braka, odnosno vjerskoga pod uvjetom da su prigodom sklapanja braka bile ispunjene pretpostavke kako ih propisuje svjetovno pravo.

Postupak sklapanja braka

Ovisno o obliku u kojem se brak sklapa, razlikuje se postupak sklapanja braka. U osnovi, ako su ispunjene pretpostavke za postojanje i valjanost braka, u postupku njegova sklapanja bitan je element iskazivanje pristanka na brak, a koji može biti pisani ili usmeni. Brak se sklapa pred predstavnikom državnoga tijela (najčešće matičar) ili pred službenikom vjerske zajednice koja je ovlaštena sklapati vjerske brakove s građanskim učincima. Propisi o postupku sklapanja građanskoga braka odnose se i na posebne dužnosti državnih predstavnika koji kontroliraju zakonitost postupka i ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki za sklapanje braka. U pravnim sustavima koji imaju mogućnost izbora i sklapanja vjerskoga braka, potrebno je postojanje ugovora između vjerske zajednice i države. Sveta stolica sklapala je konkordate s nekim europskim državama (Italija, Poljska, Portugal), a u novije doba sklapa posebne ugovore kojima rješava pravna pitanja (Hrvatska). Vjerski brak sklapa se pred službenikom (zastupnikom) vjerske zajednice, naziva se vjerskim ili konkordatskim brakom (sklopljenim kao katolički brak) ili akatoličkim brakom (sklopljenim u vjerskoj zajednici različitoj od katoličke). Kako bi takav brak imao građanske učinke i bio upisan u državne matice, moraju biti ispunjene civilne pretpostavke. U Hrvatskoj za sklapanje vjerskoga braka matičar izdaje potvrdu o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka, te je nakon njegova sklapanja dužan upisati ga u državne matice.

Zakonodavstva se razlikuju po nazivu i vrstama okolnosti koje u trenutku sklapanja trebaju biti ispunjene da bi brak nastao, odnosno koje predstavljaju zaprjeku valjanomu sklapanju braka. Riječ je o različitim pretpostavkama za postojanje braka, te bračnim smetnjama i bračnim zabranama. Pretpostavke za postojanje braka (vidi odlomak: Nepostojeći brak) minimum su zahtjeva za nastanak braka. Zaprjeke (bračne smetnje i bračne zabrane) propisane su radi sprječavanja određenih kategorija braka, a njihov se broj smanjivao tijekom povijesti. Najčešće se susrećemo s pretpostavkama u vezi s dobi (maloljetnost), poslovnom sposobnošću i duševnim stanjem, srodstvom, bračnim stanjem (brak ili sve češće registrirano partnerstvo) te nerijetko zlonamjernom prijevarom.

Neispunjenje zakonskih pretpostavki utvrđuje se u sudskome postupku za utvrđenje braka nepostojećim (slovensko, hrvatsko pravo), proglašenje takva braka sklopljenoga uz neku zaprjeku ništavim (francusko, hrvatsko pravo) ili njegovo ukidanje (njemačko pravo), a pravne su posljedice različite u odnosu na bračne drugove i zajedničku djecu. Zakonom se propisuju osobe ovlaštene na tužbu i rokovi za podizanje tužbe. Neka zakonodavstva traže pristanak roditelja za sklapanje braka maloljetnika i mogućnost njihova protivljenja takvom braku (francusko pravo). Pretpostavke za postojanje braka u hrvatskome obiteljskome zakonodavstvu moraju biti kumulativno ispunjene, a odnose se na izjavu o sklapanju braka, različitost spolova i sklapanje braka pred nadležnim tijelom. Hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo kao bračne smetnje određuje maloljetnost, poslovnu nesposobnost, nesposobnost za rasuđivanje, već postojeći brak ili registrirano partnerstvo osoba istoga spola, krvno srodstvo određenoga stupnja i odnos posvojenja. Ako bračne smetnje mogu otpasti dopuštenjem suda (ili skrbnika u pojedinome slučaju), nazivaju se uklonjivima (npr. maloljetnost od 16 do 18 godine, djelomično lišenje poslovne sposobnosti). Brak sklopljen uz postojanje bračnih smetnji poništava se u sudskome postupku. Hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo ne predviđa institut bračnih zabrana.

Nepostojeći brak

 Nepostojeći brak je brak kod kojeg u trenutku sklapanja nisu bili ispunjeni bitni preduvjeti – različitost spolova bračnih drugova, suglasna izjava o stupanju u brak te da je brak sklopljen pred matičarom, odnosno službenikom ovlaštene vjerske zajednice. U slučaju utvrđenja nepostojanja braka sudska odluka djeluje ex tunc. Djeca iz nepostojećega braka izvanbračna su, no bez pravnoga značenja s obzirom na (ustavnu i zakonsku) jednakost bračne i izvanbračne djece. Ništav brak je brak sklopljen uz postojanje neke bračne smetnje. Sudski spor vodi se u povodu tužbe za poništaj braka, a učinci braka priznaju se do trenutka presude. Djeca rođena u poništenome braku bračna su. Fiktivni (simulirani) brak ima sve zakonom propisane pretpostavke za sklapanje, osim što nije sklopljen radi ostvarivanja životne zajednice. U hrvatskom je obiteljskome zakonodavstvu pravno irelevantan, a u nekim se zakonodavstvima može poništiti (slovensko, srbijansko).

Prestanak braka

Brak prestaje smrću bračnoga druga, proglašenjem nestaloga bračnoga druga umrlim, poništajem ili razvodom. Razvod braka izriče se u sudskome postupku ako sud utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana ili ako oba bračna druga sporazumno predlažu razvod braka. Ako u braku postoje maloljetna zajednička djeca, obveza je suda u vezi s razvodom i poništajem odlučiti o pojedinim sadržajima roditeljske skrbi.

Bračni sporovi

 Bračni sporovi su sporovi za utvrđivanje postojanja ili nepostojanja braka, poništaj ili razvod braka, a vode se pred nadležnim općinskim sudom. Parnica za utvrđivanje postojanja ili nepostojanja braka započinje tužbom, a osobe ovlaštene na tužbu utvrđene su zakonom, ovisno o njihovu pravnom interesu. Parnicu za razvod braka može pokrenuti svaki bračni drug tužbom (osim kada je to pravo kratko vrijeme ograničeno u odnosu na muža zbog zaštite majčinstva), navodeći činjenicu na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev. Ako su bračni drugovi suglasni o razvodu braka, postupak pokreću prijedlogom pred izvanparničnim sudom. Ako imaju zajedničku maloljetnu djecu, moraju postići dogovor o roditeljskoj skrbi i proći izvansudski postupak obvezatnog savjetovanja. Ako ne postignu dogovor, sud odbacuje sporazumni prijedlog za razvod braka.

Učinci zasnivanja i prestanka braka

Sklapanjem braka između žene i muškarca nastaju osobnopravni i imovinskopravni učinci. Pravom regulirani osobni učinci braka jesu: ravnopravnost žene i muškarca u braku, vjernost i uzajamno pomaganje i uzdržavanje, međusobno poštovanje i dužnost održavanja skladnih bračnih i obiteljskih odnosa te sloboda izbora rada i zanimanja. Te učinke bračni drugovi ne mogu ugovorom isključiti, no o nekim drugima mogu se dogovarati – o izboru prezimena, mjestu stanovanja, rađanju i podizanju djece, obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici. Trajanjem bračne zajednice stvara se tzv. bračna stečevina kao imovinskopravni učinak braka, za koju vrijedi poseban zakonski režim stvaranja i diobe. Bračna stečevina stvara se radom bračnih drugova ili potječe od rada. Bračni drugovi mogu tijekom braka imati i vlastitu imovinu koju su stekli na pravnoj osnovi različitoj od rada (nasljeđivanjem, darovanjem). Bračnu stečevinu bračni drugovi mogu dijeliti tijekom braka ili nakon njegova prestanka. Bračna se stečevina dijeli (u parničnom ili izvanparničnome postupku) na jednake dijelove. Svoje imovinskopravne odnose bračni drugovi mogu međusobno urediti i bračnim ugovorom u odnosu na postojeću ili buduću imovinu, a ugovor mora biti sastavljen u pisanome obliku uz javnobilježničku ovjeru.

Osim toga, bračni drugovi imaju pravo na uzdržavanje i nakon prestanka braka, pod pretpostavkama određenima zakonom.

brak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9227>.