Branimir

ilustracija
BRANIMIR, natpis iz Muća, Zagreb, Arheološki muzej
ilustracija1ilustracija2

Branimir (Branimerus, Branimirus, Brannimerus, Breanimir), hrvatski knez (?, prva polovica IX. st.?, nakon 892). Na vlast je došao pošto je svrgnuo probizantskog kneza Zdeslava u svibnju 879. Po dolasku na vlast, nastojao je svojoj državi osigurati političku samostalnost i od Bizanta i od Franaka. Obratio se papi Ivanu VIII., kojemu iskazuje vjernost, pa ga ovaj priznaje zakonitim vladarom, a Hrvatsku neovisnom državom. Nakon krunidbe u Ravenni 880., njemački kralj Karlo III. Debeli pokušao je prisiliti Branimira da prizna njegov suverenitet, a kada u tome nije uspio, sklopio je s Venecijom petogodišnji savez protiv Hrvata. Mlečani su 887. napali Neretvane i bili potučeni. Za Branimira počinje snaženje hrvatske srednjovjekovne države, kojoj Bizant za svoje interese u dalmatinskim gradovima plaća danak mira (tributum pacis), a Mleci pristojbu (census) za slobodnu plovidbu duž istočne jadranske obale. God. 886. sjedinjuju se hrvatska i dalmatinska crkva pošto je ninski (hrvatski) biskup Teodozije preuzeo upravu i nad Splitskom biskupijom, a posvećenje je obavljeno u Akvileji. Za Branimirove vladavine uvedeno je, najvjerojatnije, hrvatsko bogoslužje u crkvi i proširila se djelatnost Metodovih učenika (sam je Metod proputovao Hrvatskom 880., na putu za Rim). Vrijeme njegove vladavine obilježeno je i velikom crkvenom graditeljskom aktivnošću, o čemu svjedoče sačuvani epigrafski natpisi. U ispravama i u natpisima na kamenim spomenicima Branimir se naziva princeps, comes i dux.

Branimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9269>.