struka(e):
Brentano, Franz
njemački filozof
Rođen(a): Marienberg kraj Bopparda, 16. I. 1838.
Umr(la)o: Zürich, 17. III. 1917.

Brentano [brεnta:'no], Franz, njemački filozof (Marienberg kraj Bopparda, 16. I. 1838Zürich, 17. III. 1917). Od 1864. katolički svećenik, profesor filozofije u Würzburgu (1872–73) i Beču (1874–95); 1873. istupio iz Katoličke crkve. Polazeći od Aristotela i Tome Akvinskoga, okreće se protiv novoplatonizma, mistike, Kanta, njemačkoga klasičnog idealizma, tj. protiv svih onih filozofskih pravaca koji svoje postavke ne crpe iz strogo iskustvenih spoznaja. Temeljna je značajka čovjekova duševno-svjesnoga života intencionalnost, njegova izvorna usmjerenost na predmete vanjskoga svijeta. Spoznavanje koje se zbiva u jednoj regiji predmeta čini mogućim mnoštvo regionalnih ontologija, na temelju kojih je tek moguće zadobiti jednu univerzalnu ontologiju bića kao bića. Naukom o intencionalnosti i regionalnim ontologijama Brentano je izravno utjecao na C. Stumpfa, A. Meinonga, E. Husserla i M. Heideggera. Glavna djela: Psihologija s empirijskoga stajališta (Psychologie vom empirischen Standpunkt, 1874), O podrijetlu ćudoredne spoznaje (Vom Ursprung sittlicher Erkenntnis, 1889).

Citiranje:

Brentano, Franz. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/brentano-franz>.