Broz, Ivan, hrvatski jezikoslovac i književni povjesničar (Klanjec, 21. I. 1852 – Zagreb, 25. XII. 1893). Osnovnu školu polazio u Klanjcu i Varaždinu, gimnaziju u Karlovcu, Požegi i Zagrebu, gdje je maturirao. U Innsbrucku počeo studij teologije, ali ga je napustio i na novootvorenome Hrvatskome sveučilištu u Zagrebu studirao hrvatski jezik, povijest i zemljopis. Namjesni učitelj u Zagrebu, pravi učitelj na gimnazijama u Osijeku, Požegi i Zagrebu. Doktorirao 1888. Potom je u Beču kod Vatroslava Jagića slušao slavistiku i otišao na studijsko putovanje u Hercegovinu i južnohrvatske krajeve. Godine 1885. u Matici hrvatskoj izabran je za urednika Hrvatskih narodnih pjesama (priredio dio prve knjige). U svojim Crticama iz povijesti hrvatske književnosti (I–II, 1886–88) prikazuje najstarije hrvatske jezične i književne spomenike. Autor je studije o hrvatskome imperativu te više purističkih članaka (Filologičke sitnice). Godine 1889. povjerena mu je izradba pravopisnoga priručnika hrvatskog jezika (Hrvatski pravopis, 11892), koji je, u Boranićevoj redakciji, izlazio do 1916. i svojom umjereno fonološkom koncepcijom snažno pridonio oblikovanju suvremene hrvatske pravopisne norme. Počeo prikupljati građu za rječnik koji je dovršio i 1901. izdao njegov ujak Franjo Iveković.
