Struka teorija književnosti, pronađeno natuknica: 856

apokopa

apokopa (grč. ἀποϰοπή: odsijecanje), izostavljanje krajnjega glasa, sloga ili dijela riječi. Npr.: hrvatski ...

apokrif

apokrif (grč. ἀπόϰρυφος: skriven, tajan), u širem smislu označuje tekst što pretendira na autentičnost ...

apolonsko-dionizijsko

apolonsko-dionizijsko, pojmovni par koji su skovali njemački romantičari (F. Schlegel, F. W. Schelling) ...

aposiopeza

aposiopeza (grč. ἀποσıώπησıς: muk), figura koja se sastoji u iznenadnom prekidu govora zbog govornikove ...

apostrofa

apostrofa (grč. ἀποστροφή: odvrat), književna figura pri kojoj se govornik odvraća od nazočnih slušatelja ...

arbitrarnost

arbitrarnost (prema lat. arbitrarius: samovoljan), po švicarskom lingvistu Ferdinandu de Saussureu, ...

aretalogija

aretalogija (grč. ἀρετή: vrlina + -logija), u helenističkoj književnosti ogled o moći i čudotvornosti ...

argument

argument (lat. argumentum). 1. Dokaz, rasuđivanje zasnovano na činjenicama kako bi se dokazala ili ...

arhaizam

arhaizam (grč. ἀρχαϊσμός). 1. Ono što je zastarjelo, preuzeto iz starine, nesuvremeno. 2. U jezikoslovlju, ...

arhetip

arhetip (grč. ἀρχέτυπον), prvotni mitski, obredni, religijski ili simbolički obrazac, uzorak ili struktura, ...

|<  1  2  3  4  5 (6)  7  8  9  10  >  >|