struka(e):

Britanija, uobičajeno ime, vjerojatno keltskoga podrijetla, za Veliku Britaniju do invazije Germana (Angla, Sasa i Juta) u V. i VI. st. Prvi se put spominje u IV. st. pr. Kr. u grčkoga putopisca Piteje iz Masalije kao Prettanikḗ (Πρεττανική). Rimljani ju nazivaju Britannia. Najstarije joj je ime Albion, kako je u V. st. pr. Kr. naziva Kartažanin Himilkon. Stanovnike Brite poznavali su i fenički trgovci, koji su kupovali kositar na britanskim otocima, odatle naziv Kasiteride (Kositreni otoci; vjerojatno otočje Scully), a spominje ih i Herodot. Briti su keltskoga podrijetla. Kelti su na britanske otoke dolazili s europskoga kontinenta cijelo tisućljeće prije Krista, o čemu govore ostatci iz brončanoga doba. U II. st. pr. Kr. u Cantiumu (Kentu) naselili su se Belgi, koje Cezar razlikuje od Brita i koji su u I. st. pr. Kr. osnovali nekoliko državica. Na početku kršćanske ere već ima više podataka, napose u Ptolemeja, koji u II. st. zna za 37 britanskih plemena. Sjeverna plemena bili su Pikti, a među njima najistaknutiji Kaledonci, nastanjeni u Kaledoniji. Nakon osvajanja Galije Cezar je naumio osvojiti Britaniju, čiji su stanovnici preko svojih svećenika druida održavali vjerske veze s Galijom i pomagali je u borbi protiv Rimljana. Nakon neuspjeha 55. pr. Kr., Cezar se ponovno iskrcao u Britaniji 54. pr. Kr., ali je naišao na žestok otpor Britanaca pod vodstvom kralja Kasivelauna. Nakon teških borba, Kasivelaun je priznao Cezara, pristavši na plaćanje danka i predaju talaca. Takav odnos potrajao je više od stotinu godina, dok se u Britaniji nisu počele javljati sve izrazitije proturimske snage. Tada je car Klaudije 43. u Britaniju poslao vojsku, koja je porazila pobunjene Brite i pristupila organiziranju Britanije kao rimske provincije, iako sjeverna i zapadna područja još nisu bila pokorena. Osobito su se opirali druidi, i to kako Rimljanima tako i svojim glavarima koji su htjeli sporazum s Rimom. Kada su Rimljani pokušali pokoriti ta središta otpora, buknuo je 61. ustanak, na čelu kojemu je stajala Boudicca, kraljica plemena Icena. Nakon 12 godina teških borba, Rimljani su okrutno ugušili ustanak. Tek 78., za cara Vespazijana, osvojen je i zapadni dio Britanije sa žarištem otpora na otoku Monu (danas Man). Rimljani su na sjever prodrli potkraj I. st. do crte Carlisle (Luguvallium) – Newcastle upon Tyne (Pons Aelius), gdje su za Hadrijana 122. izgradili obrambeni zid (Vallum Hadriani), a u II. st. tu su crtu pomaknuli znatno sjevernije i 142. izgradili novi fortifikacijski sustav za Antonina Pija (Vallum Antonini). Car Septimije Sever, koji je uzeo naslov Britannicus Maximus, podijelio je oko 197. Britaniju u Britannia Superior i Britannia Inferior. U Britaniji se potkraj III. st. pojavio uzurpator Karauzije. Dioklecijan je Britaniju podijelio u četiri sastavna dijela (Britannia Prima, Britannia Secunda, Britannia Flavia Caesariensis i Britannia Maxima Caesariensis), a 369. osnovano je i peto područje, najsjevernije, Britannia Valentia. U IV. st. učestale su navale Pikta iz Škotske i Škota iz Irske, a onda i germanskih plemena Sasa, Juta i Angla iz sjeverne Njemačke i Danske. Te je narode 369. potisnuo vojvoda Teodozije. Za cara uzurpatora Maksima Magnusa opet su ojačali prodori Pikta, Škota, a i Sasa. Sve je to oslabilo rimsku vlast i dovodilo do anarhije i sve češće pojave uzurpatora. Jedan od njih, Konstantin, osvojio je Galiju i Hispaniju, a car Honorije priznao ga je za suvladara 410. Tada su napokon povučene trupe iz Britanije, jer su one mnogo više trošile nego što su donosile koristi Carstvu. Britanija je bila posljednja zemlja koju je Rimsko Carstvo osvojilo i prva koju je izgubilo.

Kada je britski kralj Vortigern, između 446. i 454., pozvao u pomoć Jute protiv Pikta i Škota, počinje organiziranija invazija Germana u Britaniju. Juti i njihovi poglavice Hengist i Horsa uspjeli su potisnuti Pikte i Škote. Oni su ostali u Britaniji, zaratili se s domaćim vladarima i osvojili Kent. Novu najezdu izvršili su Sasi i osnovali 477. kraljevinu Južnu Sasku (Sussex), zatim potkraj V. st. Zapadnu Sasku (Wessex). Njihovi srodnici učvrstili su se na sjeveru Temze osnovavši Istočnu Sasku (Essex). Najbrojnija je bila invazija Angla (germanski narod s poluotoka Angelna na sjeveroistoku Schleswig-Holsteina u današnjoj Njemačkoj). Po njima je poslije nazvana cijela zemlja, tj. Angle-land i odatle England, Engleska. Oni su najprije osnovali dvije pokrajine, Norfolk (sjeverni narod) i Suffolk (južni narod); zatim su osvojili krajeve iza rijeke Humbera (pokrajina Northumbria, 547). Na početku VII. st. osnovana je središnja kraljevina Mercia, koja je graničila s još nepokorenim Britima. Teške borbe između starosjedilaca i Germana trajale su više od 120 godina. Briti su zadržali svoje pozicije na zapadu otoka, a Germani su ih prozvali Velšima (Welsh < *Walhoz; usp. Vlasi). Tijekom VI. i VII. st. Angli i Sasi osvojili su cijelo područje, koje je danas poznato pod imenom Engleska.

Citiranje:

Britanija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/britanija>.