Brlić, Ignjat Alojzije, hrvatski književnik i jezikoslovac (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 30. VIII. 1795 – Cernik, 27. III. 1855). Uz trgovačke poslove bavio se književnošću i znanošću te održavao veze s uglednicima svojega doba. Skupljao je narodne umotvorine, stare spise i dr., a iz te je zbirke poslije nastala knjiga Uspomene na stari Brod (I–III, 1885; IV–V, 1888). Povijesno značenje imaju Pisma sinu Andriji Torkvatu 1836–55 (1942–43). U rukopisu je ostavio dosta prijevoda i preradaba, etnografsku građu, djela Ilirska imena travah latinski i nimački iztolmačena, Domaći likovi, Nimačka slovnica. Izdavao Ilirski kalendar (1836–55). Brlić je smatrao da narodni jezik treba biti osnovicom književnog jezika i zbog toga je u polemikama, osobito u Zori dalmatinskoj, dosta napadao ilirce što hoće razlučiti književni od narodnog jezika. U 2. izdanju svoje gramatike (Grammatik der Illyrischen Sprache, Budim 1833., Zagreb ²1842., 1850³), radi sloge, priklonio se ilirskoj grafiji i, premda ikavac, prihvatio jekavicu.
