Brunner [bru'nəɹ], Emil, švicarski evangelički teolog (Winterthur, 23. XII. 1889 – Zürich, 6. IV. 1966). Profesor teologije u Zürichu (1924–53). Uz K. Bartha jedan od osnivača tzv. dijalektičke teologije. God. 1934. razilazi se s Barthom i prihvaća Schleiermacherovu teologiju »pobožnog iskustva«. Zastupa teološku antropologiju prema kojoj je Božji odnos osobni susret Božjeg Ti sa slobodnim čovjekom. Glavna djela: Božja riječ i moderni čovjek (Das Wort Gottes und der moderne Mensch, 1937), Dogmatika (Dogmatik, I–III, 1946–60).
