deva (sanskrt., možda od dyaus: jasno nebo, onaj koji sjaji, s tim u vezi lat. deus: bog).
1. Kod indijskih arijaca nebeska sila, osobito manifestacija (ne personifikacija) prirodne dobrohotne sile.
2. U vedskoj religiji, naziv za sve bogove koji nastavaju svijet višega reda ali su još smrtni.
3. Zao duh u staroiranskoj religiji.
4. U brahmanizmu načelo brahman u obliku uosobljenoga boga.
5. U kasnijem budizmu, nebesko biće ili bog, tj. obitavatelj jednog od dobrih vidova postojanja.