struka(e): |

figuracija (lat. figuratio: oblikovanje).

1. U glazbi, raščlanjivanje melodijskog motiva, fraze ili jednog akorda na veći broj ukrasnih tonova, zapravo na melodijski i ritmički podudarne formule. Takav način ukrašavanja stereotipnim figurama karakterističan je za kompozicijski i improvizacijski stil XVI–XIX. st., osobito raširen u glazbi za instrumente s tipkama. Nalazi se i u vokalnim djelima, napose u doba kasnoga baroka.

2. U poeziji, slikovito (figurativno) izražavanje u slikama i metaforama; preoblikovanje misli i pojmova u slike koje proizlazi iz oblikovne snage ljudskoga mišljenja, a ostvaruje se u međudjelovanju verbalnih, optičkih, grafičkih, perceptivnih i mentalnih slika. U stvaranju književnog djela, figuracija je sredstvo kojim se određeni sustav vjerovanja i mišljenja čini opipljivijim, očitijim i jasnijim čitatelju.

Citiranje:

figuracija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/figuracija>.