struka(e): |

Francuska Gijana (Département de la Guyane Française), francuski prekomorski departman na sjeveroistočnoj obali Južne Amerike; obuhvaća 83 534 km² sa 224 469 st. (2009). Leži u blizini ekvatora (2 do 6°N), između Surinama na zapadu i Brazila na jugu i istoku. U njezinoj unutrašnjosti pruža se do 830 m visoko pobrđe (dio Gvajanskoga gorja), ispresijecano vodenim tokovima (najveći Oiapoque i Maroni). Pred niskom i do 20 km širokom obalnom ravnicom nalazi se niz malih otoka: zloglasni Vražji otok s nekadašnjim zatočeničkim logorom i dr. Tropska kišna šuma pokriva oko 90% ukupne površine. Malobrojni stanovnici pretežno su mješanci (mestici i mulati), bijelci, Kinezi, Indijanci i dr. Glavni je grad i luka Cayenne (57 047 st., 2009); ostali gradovi (2009): Saint-Laurent-du-Maroni (37 524 st.), Matoury (26 383 st.), Kourou (25 514 st.), Remire-Montjoly (18 873 st.), Macouria (9096 st.), Mana (8823 st.) i dr. Ležišta zlatonosne rude (2000 kg zlata, 2009). U oskudnom gospodarstvu izdvaja se ribarstvo (4169 t, 2009), iskorištavanje šumskoga bogatstva (215 294 m³, 2009). Stočarstvo; svinja (20 000 grla, 2009), govedo (14 000 grla, 2009). Na obrađenom tlu (manje od 0,1% ukupne površine) uspijeva (2009): manioka (28 600 tona), riža (9200 tona), šećerna trska (4000 tona), kava, banana (3700 tona) i dr. Turizam. Blizu Kouroua nalazi se francuska, odnosno europska baza za lansiranje raketa i svemirskih letjelica. Ceste su izgrađene uglavnom u obalnome pojasu; ukupno oko 1300 km. Međunarodna zračna luka Cayenne (Rochambeau).

Povijest

Francuzi su se pojavili na gijanskim obalama 1555., ali su je zaposjeli tek u XVII. st., kada je La Ravardière 1643. osnovao grad Cayenne. Francuski kolonisti uvozili su afričke Crnce, izrabljujući ih kao robovsku radnu snagu sve do ukidanja ropstva 1848. Onamo su za Direktorija 1794. deportirani politički protivnici (»suha giljotina«). Od 1809. do 1817. bila je pod okupacijom Britanaca i Portugalaca, a na Bečkome kongresu 1815. podijeljena je između Velike Britanije i Nizozemske. God. 1852. postala je stalnom kažnjeničkom kolonijom; na Vražjem otoku (Île du Diable) bio je zatočen i satnik francuskoga glavnog stožera A. Dreyfus 1895–99. U Francuskoj Gijani djelovala je jedna od najranijih obrazovnih zajednica za oslobođene crne robove, koju je utemeljila časna sestra Anne-Marie Javouhey (1827–46). Potkraj XIX. st. doseljuju se mnogobrojni kolonisti s Antila. Pitanje granica s Nizozemskom Gvajanom riješeno je 1891., a s Brazilom 1900. Deportacije kažnjenika prestale su 1938. God. 1946. Francuska Gijana postala je francuskim prekomorskim departmanom. U blizini Kouroua 1966. otvoren je centar za raketna i svemirska istraživanja (od 1979. je u službi Europske svemirske agencije – ESA). Pogranični teritorij od oko 5000 km² zahtijeva Surinam; neuspjeli pregovori vođeni su potkraj 1970-ih. Sigurnost održava francuska vojska i oružništvo ili žandarmerija (3250 pripadnika 2001. god.).

Citiranje:

Francuska Gijana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/francuska-gijana>.