struka(e): kazalište | film
Rogoz, Zvonimir
hrvatski glumac i kazališni redatelj
Rođen(a): Zagreb, 10. X. 1887.
Umr(la)o: Zagreb, 6. II. 1988.
ilustracija
ROGOZ, Zvonimir
ilustracija
ROGOZ, Zvonimir

Rogoz, Zvonimir, hrvatski glumac i kazališni redatelj (Zagreb, 10. X. 1887Zagreb, 6. II. 1988). Glumiti je počeo u Beču u školi Wiener Theatera V. E. Frühmanna, a nastavio u Zagrebu 1908. kod Gj. Prejca. Nakon prvih nastupa u zagrebačkome HNK-u (1909), glumio je u putujućoj družini P. Ćirića (1910–14), HNK-u u Osijeku (1915) te u Varaždinu (1916–19). God 1919–29. glumio je i režirao u Ljubljani (Shakespeareov Hamlet; Molièreov Harpagon; Hilmar u Divljoj patki H. Ibsena; Knez Miškin u Idiotu F. M. Dostojevskoga; Feđa u Živom mrtvacu L. N. Tolstoja), a uloge Hamleta i Kneza Miškina s kojima je 1927. gostovao u Pragu donijele su mu angažman u tamošnjem Národnom divadlu (1929–49). Osim glumačkih nastupa (Imotski kadija u Hasanaginici M. Ogrizovića; Kleant u Molièreovu Škrtcu), Rogoz je djelovao kao redatelj inozemnih i hrvatskih tekstova te je na češki jezik preveo niz djela hrvatskih dramskih pisaca, a ulogama u 25 filmova (do 1939) stekao je veliku popularnost. Najpoznatija mu je uloga supruga u filmu Ekstaza (Extase, 1933) G. Machatýja, a zapažen je bio i u filmovima Život teče dalje (A život jde dál) Karla Junghansa i General Štefánik Jana Svitáka (oba 1935). U Zagreb se vratio 1951. te je glumio (Cuthbertson u Ljubavniku G. B. Shawa) i režirao (A. Miller, Svi moji sinovi; S. Maugham, Kraljevska visost) u zagrebačkome HNK-u, a potom je prešao u novoosnovano Dramsko kazalište »Gavella«, u kojem je ostvario niz uloga u domaćem (Pukovnik de Malocchio u U logoru M. Krleže; Josip pl. Lukich u Na kraju puta M. Matkovića; Zlatikum u Skupu M. Držića) i inozemnom repertoaru (Velečasni Tooker u Mački na vrućem limenom krovu T. Williamsa; Jacques u Kako vam drago i Duncan u Macbethu W. Shakespearea; Predsjednik u Apolonu iz Bellaca J. Giraudouxa), i u kojem je ulogom Kralja u Saroyanovoj drami Ljudi u spilji proslavio 50. obljetnicu umjetničkog rada. Glumio je i na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Teatru &TD. Jedan je od rijetkih glumaca koji su uspješno nastupali na nekoliko jezika (na hrvatskom, slovenskom, češkom i slovačkom). Ostale značajnije filmske uloge: Koncert (1954) B. Belana, Slučajni život (1969) A. Peterlića, Kiklop (1982) A. Vrdoljaka. Objavio je knjigu uspomena Mojih prvih 100 godina (1986). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1966.

Citiranje:

Rogoz, Zvonimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 17.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rogoz-zvonimir>.