struka(e):

Sakalibi, arapski naziv za Slavene, nastao potkraj VII. st., kada su Arapi u svojim osvajanjima doprli do Slavena nastanjenih u bizantskoj Maloj Aziji. Oko 20 000 Sakaliba prebjeglo je iz vojske Justinijana II. Arapima (692). Arapi su pomagali ustanak Slavena Tome (821). Sredozemni su Arapi održavali trgovinske veze sa slavenskim zemljama, a kupovali su i roblje slavenskoga podrijetla (npr. u Puli). Ponekad se naziv Sakalibi upotrebljavao i za ostalo europsko roblje (možda pod utjecajem talijanskoga naziva Sclavi), a i za strance koji su služili u vojsci, upravi, haremima, na dvorovima arapskih feudalaca, osobito kao tjelesna straža. Mnogo je Sakaliba bilo u Španjolskoj u X. st.; sakalipska garda kordovskih kalifa imala je 13 750 ljudi. Sakalibi su dolazili na najviše položaje u kalifskoj vladi i vojsci (npr. vojskovođa Džauhar, osnivač Kaira, vjerojatno je bio podrijetlom Hrvat), a među njima ima i graditelja i književnika (Saklab Habib napisao je u X. st. knjigu o Sakalibima s antologijom njihovih djela). Nakon raspada kalifata neki su Sakalibi bili i vladari arapskih državica u istočnoj Španjolskoj.

Citiranje:

Sakalibi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sakalibi>.