Stonska biskupija

Stonska biskupija (lat. Dioecesis Stagnensis), nekadašnja katolička biskupija sa sjedištem u Stonu; osim Stona i priobalja obuhvaćala je dio Huma ili Zahumlja (na lijevoj obali Neretve). Prvi se put spominje 877; sufraganska biskupija Splitske, a od XII. st. Dubrovačke metropolije. U XII. st. humski knez Miroslav Nemanjić, rođak Stefana Nemanje, protjerao je katoličkog biskupa Donata iz Stona, a srpski arhiepiskop Sava poslao je onamo pravoslavnoga episkopa, koji je tu boravio samo 33 godine. Stonski je biskup 1300. prenio sjedište u Korčulu te je papa Bonifacije VIII. u povodu toga utemeljio Korčulansku biskupiju i združio ju sa Stonskom. Dubrovačka Republika uspjela je postići kod pape Pavla III. da odijeli Stonsku biskupiju od Korčulanske biskupije (1541). Leon XII. ukinuo je Stonsku biskupiju i združio je s Dubrovačkom biskupijom (1828).