struka(e):
ilustracija
TITAN, snimljen 2014. s pomoću svemirske letjelice Cassini-Huygens

Titan, najveći Saturnov satelit koji blago izduženom putanjom (ekscentricitet 0,0288) obilazi Saturn za 15,945 dana. Sinkrono se okreće oko svoje osi. Po volumenu je drugi satelit u Sunčevu sustavu (promjer 5152 km, 50% veći od Mjesečeva) te jedini sa stalnom atmosferom i tekućinom na površini. Sastoji se od silikatnih stijena i vodenoga leda (prosječna gustoća 1879,8 kg/m³). Njegova gusta atmosfera neprozirna je za vidljivu svjetlost a sadrži 98,4% dušika, 1,4% metana, 0,1% vodika i dr. Uzdiže se nekoliko stotina kilometara iznad tla. U gornjim slojevima se pod utjecajem Sunčeva ultraljubičastog zračenja raspadaju molekule metana i nastaje narančasti smog. Mnogo bliže mračnoj površini stvaraju se metanski oblaci, iz njih padaju metanske kiše koje stvaraju rijeke i jezera. Zbog obrnutoga stakleničkog učinka blizu površine hladnije je (94 K) nego u višim slojevima atmosfere. Povremeno pušu vjetrovi. Oblaci od metana i etana izraženiji su u polarnim krajevima.

Površina je geološki relativno mlada, glatka, s malobrojnim kraterima, morima i jezerima koji su ispunjeni tekućim ugljikovodicima npr. Kraken Mare, Ligeia Mare, Abaya Lacus, Cardiel Lacus, Jingpo Lacus. Reljef je većinom ravničarski, visinske razlike najčešće nisu veće od 150 m, planine rijetko prelaze visinu od 1000 m. Suha jezera nazivaju se Jerid Lacuna, Ngami Lacuna.

Nazvan je po titanima. Otkrio ga je Christiaan Huygens 1655., a istraživale letjelice Pioneer 11 (1979), Voyager 1 (1980), Voyager 2 (1981). Po dolasku svemirske letjelice Cassini-Huygens 2004., Titanova površina je detaljno radarski snimljena, a modul letjelice spustio se na površinu Titana 2005.

Citiranje:

Titan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/61473>.