struka(e): |

Trakošćan, selo u Hrvatskome zagorju, 21 km sjeveroistočno od Krapine, odn. 38 km jugozapadno od Varaždina; 21 st. (2001). Leži na obali rijeke Bednje. Srednjovj. dvorac (obnovljen u XIX. st.) s umjetnim jezerom. Turizam. – Toponim Trakošćan prvi se put spominje 1334. god., ali se pretpostavlja da je tamošnja utvrda bila sagrađena već u XIII. st. Prvi pouzdani vlasnici dvorca bili su grofovi Celjski, koji su ga stekli darovnicom Sigismunda Luksemburgovca. Nakon smrti Ulrika II. Celjskoga (1456) posjed je često mijenjao vlasnike te su njime gospodarili Jan Vitovec (do 1488), Ivaniš Korvin (do 1503), obitelj Gylulay (do 1566). God. 1569. došao je u posjed obitelji Drašković, koja je od kraja XVI. st. do sredine XVIII. st. na njem izvela mnogobrojne dogradnje, znatnije potkraj XVI. st. kada su podigli topničke kule s krovištem i dogradili kat, povisili središnju kulu i oblikovali dvorište s arkadama. Tijekom XVIII. st. kule su dobile kruništa, glavna kula razvedenu lanternu, a oko tvrđave bila je izgrađena cinktura obrambenih objekata, zidova i kula. Zapuštenu utvrdu i okoliš obnovio je 1850–60. u neogotičkome stilu podmaršal Juraj Drašković, te ga pretvorio u reprezentativni dvorac usred park-šume s rijetkim drvećem, umjetnim jezerom i vrtnim objektima. Od 1953. u dvorcu, koji je 1945. bio nacionaliziran, nalazi se muzejski postav koji osim vjerne rekonstrukcije ambijenta iz razdoblja obnove (ističu se ulazna vrata s pokretnim mostom i viteška dvorana s cjelovitim oklopima iz XVI. st. i dr.) sadrži vrijednu zbirku oružja, zatim portreta obitelji Drašković i njihovih rođaka od XVI. do XIX. st., primjerke baroknoga namještaja i sitnih predmeta te opus hrvatske slikarice Julijane Erdődy-Drašković iz druge polovice XIX. st. Krajolik oko dvorca (86 ha) proglašen je 1955. park-šumom (bukva, jela, hrast kitnjak).

Citiranje:

Trakošćan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/trakoscan>.