struka(e): |

umor (zamor), stanje smanjene radne sposobnosti i učinkovitosti; složena reakcija organizma, uzroci koje nisu posve razjašnjeni. Najčešće se pojavljuje nakon tjelesne ili mentalne aktivnosti, pa se stoga razlikuje fizički (mišićni) i psihički (intelektualni) umor. Umor može nastati i zbog nedostatna sna, stresna načina života, smanjene tjelesne aktivnosti, neprimjerena radnog okruženja, neuravnotežene prehrane, nedovoljna unosa vitamina, reakcije na neke lijekove. Može se pojaviti i iz drugih razloga, npr. dosade ili gubitka motivacije, ali može biti i odgođen ili znatno smanjena intenziteta zbog povećane intrinzične ili ekstrinzične motivacije. Umor može zahvatiti različite tvorbe u organizmu te kemijske procese koji sudjeluju pri tjelesnoj ili mentalnoj aktivnosti. Obično se očituje osjećajem iscrpljenosti, pospanošću, smanjenjem kritičnosti i sposobnosti koncentracije, promjenama raspoloženja, razdražljivošću, slabljenjem refleksa, neusklađenošću pokreta. Katkada je popraćen specifičnim osjetima nalik bolu u mišićima ili osjetnim organima (npr. očima). Doživljaj umora može se razlikovati u pojedinih osoba, iako i ista osoba u različitim prilikama umor može različito doživljavati, ovisno o njegovu uzroku. Fizički umor uobičajena je pojava, ali može biti i znakom ozbiljnih tjelesnih ili mentalnih poremećaja, npr. anemije, dehidratacije, alergije, šećerne bolesti, hipotireoze, bolesti srca, krvnih žila, jetre ili bubrega, alkoholizma, depresije. Najčešće nastaje zbog nedostatka kisika i hranjivih tvari (glukoze), iscrpljenja energijskih zaliha (glikogena) i nagomilavanja metabolita (mliječne kiseline) u mišićnim stanicama te zbog pregrijavanja organizma; mogu ga uzrokovati i promjene u središnjem ili perifernom živčanom sustavu (npr. oslabljen prijenos impulsa s neurona na mišić). Psihički umor pripisuje se različitim biokemijskim promjenama u sr. živčanom sustavu te iscrpljenju prijenosnih tvari (neurotransmitera) u sinapsama. Budući da umor uzrokuje mnoge nesreće na radu, važno je na vrijeme prepoznati njegove znakove, posebice pri obavljanju aktivnosti za koje je nužna dugotrajna koncentriranost i pozornost (npr. upravljanje vozilima ili strojevima). Štetne posljedice umora mogu se spriječiti ili umanjiti pravilnim načinom odmaranja (→ odmor). Katkada se rabe i poticajna sredstva (npr. kava, čaj), koja umor kratkoročno uklanjaju, ali mogu uzrokovati pojavu teške premorenosti. Suzbijanje umora može se postići i psihol. metodama (pohvale, nagrade), koje povećavaju motiviranost za rad i zadovoljstvo postignutim rezultatima. Pojava umora česta je potkraj zime ili u rano proljeće (tzv. proljetni umor), a posljedica je nedostatnoga unosa vitamina tijekom zime te promjenljivih meteoroloških prilika. Poseban je oblik umora kronični umor, koji nastaje postupno, traje dugo, ne ovisi o obavljanju rada i ne prestaje odmaranjem. Kao uzroci takva umora navode se psihološki čimbenici, kronične virusne infekcije i poremećaji imunosnoga sustava. Znakovi su kroničnog umora teška iscrpljenost, povišena tjelesna temperatura, glavobolja, grlobolja, bolovi u mišićima, nesanica.

Citiranje:

umor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/umor>.