struka(e):

znanje, sustav i logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje se prihvaćaju i trajno zadržavaju u svijesti; skup činjenica, informacija i vještina stečenih izobrazbom ili iskustvom radi teorijskoga ili praktičnoga razumijevanja i rješavanja problema.

Općenito je u spoznajnoj teoriji riječ o »znanju da«, tj. o sudnom ili činjeničnom znanju koje kao svoj izravni predmet ima istiniti sud, a kao neizravni činjenicu o kojoj je taj sud. Uz ostala standardna epistemološka razmatranja o znanju (o njegovim izvorima, mogućnosti, opsegu i vrstama), središnje je pitanje ono o strukturi znanja, tj. o tom što znanje jest. Primjeri različitih vrsta znanja – npr. znanja a posteriori ili a priori, znanstvenog ili običnoga znanja iz svakodnevice, individualnog ili kolektivnog i dr. – po pretpostavci imaju istu strukturu. U svojem standardnom pojmovno-analitičkom obliku, spoznajna teorija razmatra znanje kao pojmovnu strukturu u terminima njegovih nužnih i dostatnih uvjeta. U naturalističkim verzijama spoznajna teorija znanju pristupa kao prirodnomu fenomenu, koji treba proučavati i sredstvima prirodnih znanosti, prvenstveno psihologije. Prema tradicionalnoj trodijelnoj definiciji, koje se izvorna verzija pripisuje Platonu (Teetet, Menon), a nalazi se i kod I. Kanta te novijih autora poput A. J. Ayera i R. Chisholma, znanje je opravdano istinito vjerovanje ili istinito vjerovanje za koje subjekt ima dostatno opravdanje u vidu dokazne građe ili spoznajnih razloga, tj. razloga koji upućuju na njegovu istinitost ili ju u nekom stupnju jamče. U toj se analizi vjerovanje, opravdanje i istinitost pojavljuju kao nužni i dostatni uvjeti znanja.

Postoji više načina klasifikacije znanja. Razlikuje se npr. izričito (eksplicitno) znanje od individualnoga (implicitnoga) znanja. Eksplicitno je znanje formalno, sistematično, lako razumljivo, nalazi se u knjigama, video-zapisima, bazama podataka, izvješćima i sl. Implicitno je znanje individualizirano, teško je za komunikaciju, sadrži uvjerenja, spoznaje, mentalne modele, perspektive; shvaća se i primjenjuje na podsvjesnoj razini, a proizašlo je iz individualnih opažanja i iskustava. Prema drugoj podjeli razlikuju se deklarativno ili statično znanje (znati nešto o nekom ili nečem), relaciono znanje (znati tko ili što, te s kim ili čim), kondicionalno znanje (kada nešto znati), kauzalno znanje (zašto nešto znati) i proceduralno ili dinamičko znanje (kako nešto znati). Najopćenitiji pojam koji se povezuje sa znanjem jest → učenje. Zbog toga se u nastavi učenju posvećuje posebna pažnja jer se time učenika osposobljava za učenje i u drugim okolnostima. S tim u vezi govori se o »učenju učenja«, odn. o učenju samostalnoga spoznavanja, što znači da nastava treba nalikovati stvarnomu procesu samostalnoga stjecanja znanja, zbog čega se često govori i o učenju otkrivanjem te rješavanju problema kao životnom susretu onoga koji uči s objektivnim okruženjem. U informacijskom je društvu uloga znanja znatno promijenjena u odnosu na tradicionalno shvaćanje znanja i način na koji se ono mijenja pod utjecajem informacija. Novost je proširenje pojma znanja te reintegracija vrsta znanja, što će rezultirati velikim brojem vrsta znanja.

Citiranje:

znanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/znanje>.