struka(e):

baština, u feudalnome pravu, imovina (u prvom redu nekretnina) koju je netko naslijedio od predaka. Hrvatski se naziva i bašćina (lat. bona hereditaria). Obuhvaća očevinu (patrimonium, bona paterna) i djedovinu (bona avitica). Načelno se nasljeđuje muškom linijom. Baštinik u pravilu ne može njome slobodno raspolagati, već je smije otuđiti samo u slučaju nužde ili radi nabave nekretnine veće vrijednosti, a uz poštovanje prava prvokupa rođaka. Konkretna prava i ograničenja u vezi s baštinom izvode se iz akta kojim je ona izvorno stečena (npr. vladarova darovnica). Ludovik I. Anžuvinac zakonom iz 1351. pokušao je sve vrste feudalnih nekretnina u Ugarskoj i Slavoniji svrstati u kategoriju baštine kako bi se dobra bez nasljednika vratila u ruke vladara. U feudalnom sustavu baština postaje naziv za svaki zemljišni posjed kojim se ne može slobodno raspolagati: kmetska baština, krajiška baština. Od XIX. st. pojam dobiva javnopravno obilježje, npr. u Hrvatskoj označuje dio općinske imovine. U međunarodnome pravu izraz zajednička baština čovječanstva označuje prostore koji ne potpadaju pod vlast država, a na kojima postoji poseban režim korištenja reguliran međunarodnim pravom.

Citiranje:

baština. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bastina>.